Tomislav BUNTAK : Hodočasnici - vizija MISTIČNIH putovanja

- Organizator izložbe i nakladnik kataloga : Umjetnički paviljon u Zagrebu , 2008.
=
- Urednik : Radovan VUKOVIĆ
=
- Koncepcija izložbe : Radovan VUKOVIĆ , Tomislav BUNTAK
=
- Predgovor : Branko FRANCESCHI
=
- Slikari suradnici : Božo GLUMAC , Filip MAHMUDČEHAJIĆ , Josip TIRIĆ
=
- Tehnički postav : Damir MARTINEC , Jadranka PEŠUT BUNTAK , Josip BUNTAK , Alen NOVOSELEC, Zlatan VEHABOVIĆ
=
- Fotografije : Mio VESOVIĆ
=
- Lektura i korektura : Salih ISAAC
=
- Prijevod na engleski : Graham McMaster
=
- Grafičko oblikovanje kataloga , plakata i pozivnica: Studio Rašić , Ante RAŠIĆ , Vedrana VRABEC
=
- Naklada : 400 primjeraka
=====
- 67 str.
- Meki uvez
- Format : 24 × 30 cm
=====
- Vrlo uredna očuvanost , minimalno korištenje knjige.
==========
Buntakove mistične vizije predstavljene u Umjetničkom paviljonu mahom ispunjavaju mladi atletski muški i ženski likovi izduženih vretenastih tijela i udova. To je tipologija koja unutar njegove poetike simbolizira osobe na putu prosvjećenja, one koji su postigli eutopiju, dobro mjesto, na kojem su sigurni od zla i iskušenja. Izazovi su iza njih, a prepreke i opasnosti u idili u kojoj sada obitavaju tek su spomen prošlosti i misterija nade i spasa. Buntakova interpretacija biblijskih motiva na prvi je pogled zbunjujuća. Njemu kao autoru i umjetniku kao da uspijeva na istoj distanci držati svijetove kojima intenzivno pripada, svijet vjere i svijet umjetnosti. Suvremenom posjetitelju i likovnom kritičaru izmiče simboličko značenje biblijskih alegorija o izbavljenju iz užarene peći, anđelima čuvarima, Sv. Kristoforu i jednorogu, prizorima Novog Jeruzalema i događaja u Hramu, odnosno, na Stablu života, a njihova ih likovna interpretacija, opet, čini bliskim i stoljećima udaljenim od sredovnjekovnog duhovnog prostora u koje smještaju obradu religioznih tema. Vjernika će se, pak, gola atletska tijela u Novom Jeruzalemu, ispred i u unutrašnjost Hrama, jedri dječarac Isus, te dobrohotni zmajevi i fantastična bića kao akteri religioznih misterija, zacijelo dojmiti izrazito neortodoksnima. Prisjećajući se Buntakove bogate izložbene aktivnosti, upada u oči kako se njegova do sada jedina izravno religijski nastrojena izložba bavila mukom i mučeništvom s njemu neuobičajenom ekspresivnošću. Izložba za Umjetnički paviljon posvećena je suprotnom polu kršćanskog nauka, onom zasnovanom na svjetlosti mira i ostvarenoj svetosti. Uistinu, Buntakovo se stvaralaštvo bavi novim humanizmom, temom koja u mnogočemu zaokuplja suvremenu katoličku doktrinu. Zapadni svijet po općem osjećaju proživljava duboku krizu razočaranja temeljnim postavkama znanstvenog svjetonazora koji je pokleknuo pod pritiskom interesa i privlačnosti koristi. Autoritet crkve u istupima svojih najviših dužnosnika otvara se dijalogu i toleranciji, te nudi suradnju intelektualnoj eliti u izgradnji i preporodu ugrožene civilizacije koju je kršćanska religija stvarala i duboko odredila, civilizacije koja je, odvajajući se od negativnih aspekata dogme, žrtvovala i one pozitivne postavke kršćanskog svjetonazora, te nadasve poimanja ljubavi koja je poput istine i dobrote neodvojivi dio Boga kao stvarateljskog Razuma. Ovakva duhovna klima zacijelo pogoduje otvorenim mentalnim sustavima poput Buntakovog koji su u širini vlastitog promišljanja spremni prakticirati svoju vjeru kao ohrabrenje na putu pronalaženja nedeklarativne, dubinske istine, jedine prave snage u otporu sveprisutnim pritiscima moći i interesa. Mišljenja sam da ambijent u Umjetničkom paviljonu upravo treba promatrati u svjetlu novog optimizma koji se konačno ipak ukazuje na horizontu događanja. Ovaj se optimizam predstavlja kao sveobuhvatan, najprije u kritičkom prihvaćanju svoje povijesti i duhovnih korijena, a potom i prihvaćanju svih pozitivnih sustava iz paralelnih duhovnih učenja koja prožimaju suvremenu globalnu civilizaciju. Uostalom, pojam utopije dijele sve religije svijeta. Novi optimizam elemente pozitivnog prostora pronalazi u globalnom duhovnom nasljeđu i bez obzira na osnovnu potku nečijeg religijskog polazišta, inzistira na neporecivom holizmu civilizacije. Ciklus putovanja, učenja i trijumfa vjere izložbe Hodočasnika naposljetku nas vodi u Buntakovu viziju Novog Jeruzalema u čijim se vedutama na njemu svojstven način prelama i sublimira povijest ljudske kulture. Ona je tu da čovjeku služi na njegovu dobrobit i zadovoljstvo.