Prema TEORIJI naivne UMJETNOSTI - Grgo GAMULIN

- Studije , eseji , kritike , prikazi , polemike 1961-1990.
=
- Priredio : Vladimir CRNKOVIĆ
=
- Biblioteka suvremenih umjetnosti ; knjiga XI
=
- Izdavači :
Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske
Hrvatski muzej naivne umjetnosti , Zagreb , 1999.
=
- Za izdavače : Radovan IVANČEVIĆ , Franjo MRZLJAK
=
- Recenzenti : Radovan IVANČEVIĆ , Tonko MAROEVIĆ
=
- Likovna oprema i prijelom : Iva BABAJA
=
- Korektura : Nada ANIĆ
=
- Fotografije :
Hrvatski muzej naivne umjetnosti , Zagreb
Luka MJEDA
Museum Charlotte Zander , Bönnigheim
Stanko VRTOVEC
=
- Fotoliti :
Art studio Azinović
Krešimir KINK
=
- Naklada : 500 primjeraka
=====
- 404 str.
- Meki uvez s klapnama
- Format : 12 × 21,5 cm
=====
- Odlična očuvanost , minimalno korištenje.
==========
Grgo Gamulin bio je hrvatski povjesničar umjetnosti, likovni kritičar i književnik, rođen u Jelsi 21. kolovoza 1910. i umro u Zagrebu 2. listopada 1997. godine. Diplomirao je 1935. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je predavao od 1947. do 1971. godine. Jedan je od utemeljitelja suvremene hrvatske povijesti umjetnosti; suosnivač Instituta za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Pokrenuo je više časopisa: Ars 37, Radovi Odsjeka za povijest umjetnosti, Život umjetnosti.
Proučavao je umjetnost novoga vijeka, poglavito talijansko slikarstvo 13.–18. stoljeća i hrvatsko slikarstvo 14.–20. stoljeća, hrvatsku skulpturu 19. i 20. stoljeća te suvremenu arhitekturu i urbanizam. Posebno se posvetio problemima atribucije i interpretacije djela starih talijanskih i hrvatskih majstora (F. Benković, J. Ćulinović, J. Klović, Tizian, Tintoretto, J. Palma st. i ml.). Napose je obradio motiv Majke Božje s djetetom i slikana raspela u staroj hrvatskoj umjetnosti. Značajne su njegove rasprave o manirizmu, Münchenskome krugu, problemima renesanse i baroka u Hrvatskoj te mnogobrojne likovne kritike. Od 1953. godine objavljivao je monografije o mnogim hrvatskim modernim likovnim umjetnicima (Ignjat Job, Ordan Petlevski, Slavko Šohaj, Ivan Večenaj).
Od većih sinteza iz nacionalne umjetnosti napisao je knjige o hrvatskom slikarstvu i kiparstvu 19. i 20. stoljeća: Hrvatsko slikarstvo 20. stoljeća (knj. I–II, 1987.–1988.), Hrvatsko slikarstvo 19. stoljeća (1995.), Hrvatsko slikarstvo na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće (1995.), Hrvatska skulptura 19. i 20. stoljeća (2000.). Pisao je lirske putopise, romane i drame; prevodio talijanske i francuske pjesnike.