POVIJEST I FILOZOFIJA TEHNIKE - urednici : Zvonko Benčić & Josip Moser

- Radovi EDZ sekcije 2017. godine
- Biblioteka ELEKTROTEHNIČKOG DRUŠTVA - Zagreb / Knjiga 10.
- Zagreb , 2017.
- Urednici :
prof. dr. sc. Zvonko Benčić
Josip Moser , dipl. ing.
- Recenzenti :
prof. dr. sc. Zvonko Benčić
dr. sc. Branko Hanžek
- Lektura : GRAPA d. o. o. , Zagreb
- Grafička priprema : GRAPA d. o. o. , Zagreb
- Nakladnik : KIKLOS - KRUG ZNANJE d. o. o.
=====
- 263 str.
- Tvrdi uvez
- Format : 17 × 24 cm
=====
- Odlična očuvanost, minimalno korištenje.
===
Već na početku ʺMetafizikeʺ, jednoga od najznačajnijih djela u cjelokupnoj povijesti filozofije, Aristotel ističe da ljudi po svojoj naravi teže znanju. Najviše znanje i najviša znanost je o počelima i uzrocima, iz kojih se dadu spoznati sve ostale stvari. Ta najviša znanost je metafizika ili ʺprva filozofijaʺ, kako je Aristotel običava nazivati, a nju ne tražimo ni zbog kakve druge potrebe, nego radi nje same. Stoga je ona među svim znanostima jedina slobodna. Nužno je uvidjeti da Aristotel govori iz povlaštene pozicije grčkoga mudraca kojemu su zadovoljene temeljne životne potrebe (danas bismo rekli ʺegzistencijaʺ), što bijaše uvjet mogućnosti predanog i slobodnog bavljenja filozofijom.
Današnjim ljudima značenje pojma "metafizika" uglavnom je nepoznato ili nedovoljno poznato. Naši će se suvremenici u većini slučajeva povezivati ​​s metafizičkim konotacijama čije je značenje u carstvu neodređenog i tajanstvenog, nečega što nije povezano sa stvarnim, praktičnim životom. U oštroj suprotnosti s takvim neznanjem, navodi se da je gotovo nemoguće spomenuti što matematika, prirodne znanosti, inženjerstvo, umjetnost, teologija, etika, pravo, politika, ekonomija i ekologija duguju metafizičkoj misli.
Doista nije teško uvidjeti da se misaone i tvorbene djelatnosti, o kojima govoraše Aristotel, na osobit način susreću i prožimaju u tehnici. Etimologija nas poučava da riječ ʺtehnikaʺ dospijeva od grčkoga ʺtéhneʺ u značenju ʹumijeće, vještinaʹ. Odnosi se, najkraće rečeno, na ukupnost iskustveno i znanstveno utemeljenih umijeća i postupaka s pomoću kojih čovjek olakšava svoj rad i potpunije zadovoljava potrebe u svim područjima života.
Budući da je jedan od najvećih i najtežih filozofa 20. stoljeća, Martin Heidegger je na početku svog poznatog predavanja o tehnici rekao: "Pitamo o tehnologiji" i na taj način želimo pripremiti slobodan stav prema njoj. Ponašanje je besplatno kada naše postojanje otvori suštini tehnike. Ako odgovorimo na to biće, možemo ga tehnički iskusiti u ograničenju
Heideggera bismo mogli ovako interpretirati: biće ima svoju prirodnu svrhu, a u zahvatu tehničkoga popredmećivanja ono zadobiva isključivu uporabnu svrhu za čovjeka, kojoj i sâm čovjek postaje podvrgnut i time učinjen slugom tehnike. Tehnika naposljetku postaje samoj sebi svrha. Upravo zato što od bićâ čini raspoložive uporabne predmete, tehnika je u svojoj najdubljoj bîti metafizička, a metafizika je u svojemu praktičnom ozbiljenju tehnika. Tehničko popredmećenje iskazuje se temeljnim načinom ozbiljenja metafizike. U svemu tome je znanstveno-tehničko iskorištavanje prirodnih bogatstava prouzročilo njihovo iscrpljenje te zagađenost okoliša i atmosfere. Tako je čovjek svojom tehnikom i njezinim razvojem ugrozio život na Zemlji i vlastitu egzistenciju. Stoga tehniku ne smijemo razmatrati odvojeno od ekologije i etike odnosno filozofije morala – o čemu iz više aspekata i s dubokim osjećajem odgovornosti govori papa Franjo u svojoj enciklici o okolišu (ekologiji) naslovljenoj ʺLaudato si'ʺ.
Takvu vezu između filozofije i tehnologije, od starih grčkih filozofa, znanstvenika i "tehničara" do danas, vezu koju bismo bez pretjerivanja mogli procijeniti kao bitnu i egzistencijalnu, s pravom je prepoznao prof. dr. Zvonko Benčić, zaslužni profesor s Fakulteta elektrotehnike i računarstva u Zagrebu. Unutar Elektrotehničkog društva Zagreb osnovao je sekciju „Povijest i filozofija tehnologije“, pod čijim pokroviteljstvom je od 2012. do danas organizirano sedam znanstvenih skupova, jedan godišnje, koji se održavaju u Zagrebu ili Šibeniku. Većina predavanja s ovih skupova - ili "simpozija", kako bi se poseglo za grčkim, Platonovim konceptom - objavljena je u dvije zbirke koje je uredio prof. dr. Zvonko Benčić i dipl. ing. Josip Moser. Nakladnik je Elektrotehničko društvo Zagreb, a mjesto i godina izdanja Zagreb 2017.
Prvi zbornik sadržava radove sekcije od 2012. do 2016. i u njemu možemo uz ostalo pročitati članak Zvonka Benčića ʺProfesor Vatroslav Lopašić – njegova znamenita predavanja i dalje živeʺ, a rad naslovljen ʺFranjo Dugan st. – fizičar, muzikolog i orguljašʺ zajedno potpisuju Zvonko Benčić i Branko Hanžek. Nadalje, Marijana Borić autorica je članka ʺOsobitosti Vrančićevih tehničkih konstrukcija u vezi s razvojem matematike i njezine primjene u znanosti i tehniciʺ. O našijencu Antunu Lučiću, ili Anthonyju F. Lucasu, kao ocu svjetske naftne industrije pisao je Darko Žubrinić, a Josip Moser autor je članka ʺU početku elektrifikacije Hrvatske bijaše istosmjerna strujaʺ. Tatjana Hren pisala je o otporima uvođenju visokoškolske nastave tehnike u Hrvatskoj. ʺMoral i biokemijaʺ naslov je rada Aleksandra Lutkića.
Drugi zbornik ʺPovijest i filozofija tehnikeʺ objedinjuje radove iz 2017. godine. Ova publikacija započinje osvrtom Branka Hanžeka ʺŠto je povijest, a što filozofija tehnike?ʺ, a zatim slijedi članak Marijane Borić o Hermanu Dalmatinu i njegovu shvaćanju matematike. O Otonu Kučeri kao predsjedniku Matice hrvatske i prvome promicatelju radija u Hrvatskoj članak je napisao Zvonimir Jakobović, a rad ʺMoj hod s telegrafijomʺ potpisuje Želimir Volf. Ernst Mihalek autor je članka koji se dohvaća povijesti normizacije u području planiranja sustava zaštite od munje. O razvoju i perspektivama elektrotehnike u svijetu i Hrvatskoj članak je napisao Zijad Haznadar, a stvarnost proizvodnje artefakata tematizirao je Franjo Jović.
Valja pripomenuti da u ovome radijskom osvrtu nisu mogli biti navedeni svi u zbornicima sadržani radovi, što nikako ne znači da su ònī nespomenuti manje vrijedni.
Osvrt na ova dva vrlo vrijedna i pohvale dostojna zbornika ʺPovijest i filozofija tehnikeʺ završavamo citiranjem ulomaka iz Predgovora što ga je napisao urednik prof. dr. Zvonko Benčić:
„Povijest tehnologije treba tumačiti u kontekstu društvenih, političkih, znanstvenih, ekonomskih, okolišnih, jezičnih i socijalnih okolnosti. […] / I, konačno, logično slijedite pitanja iz filozofije tehnologije: „Kako artefakti i tehničke intervencije u prirodi služe čovjeku?“, Ili obrnuto: „Kako čovjek služi artefaktima i kako tehničke intervencije u prirodi utječu na čovjeka?“ Odgovori na ova pitanja jedan su od hitnih zadataka modernog neoliberalnog doba.ʺ