Slikovnica Ivana Brlić-Mažuranić , Cvijeta Job (1979.) Ribar Palunko

1 slikovnica Ivana Brlić-Mažuranić , Cvijeta Job (1979.)


Rasprodano izdanje kojeg više nema u prodaji.
Ribar Palunko i njegova žena

Odlično očuvano stanje, near mint condition

Nemam Šumu Striborovu i Potjeha, samo Ribara Palunka.


Bilješka o piscu:
Priče iz davnine priskrbile su Ivani Brlić-Mažuranić naziv hrvatskog Andersena. Rođena je 18.4.1874. godine u Ogulinu gdje joj je otac Vladimir Mažuranić (sin hrvatskog bana Ivana Mažuranića) bio na dužnosti državnog odvjetnika. U Ogulinu je živjela do svoje šeste godine. Živjela je i u Karlovcu, Slavonskom Brodu i u Zagrebu. Pohađala je privatnu školu, te posvećivala osobitu brigu izučavanju jezika. U najmlađim godinama govorila je i pisala francuski, a kasnije je još naučla njemački, ruski i engleski jezik.

Bila je marljiva, obrazovana, brižna majka i baka. Prva je žena spisateljica koja je u Hrvatskoj postala član Akademije (današnje HAZU). Pisala je poeziju, eseje i dnevnike. Dva puta je predložena za najveće priznanje dječje književnosti, Andersenovu nagradu. Napisala je mnoga djela, a najpoznatija su „Priče iz davnine" i „Čudnovate zgode šegrta Hlapića". „Priče iz davnine" doživjele su niz izdanja u zemlji i prevedene su na desetak europskih jezika: engleski, švedski, češki, danski, ruski, slovački, njemački, francuski, talijanski i ukrajinski. Umrla je 21.9.1938. godine u Zagrebu.

Bilješka o ilustratorici:
Cvijeta Job majstorica slikarica koja je oživila Regoča i Kosjenku, Stribora i Domaće, i voljela na minijaturama skrivati vragove..

Poznavala sam Cvijetu Job ponajprije preko slikovnica, kao ilustratoricu koju jednostavno ne možete ne zapamtiti, osobito po njezinim velikim slikovnicama za priče Ivane Brlić Mažuranić, za koje je i dobila najveće domaće i strane nagrade. Pamtim je i kao ilustratoricu onih minijaturnih knjižica čarobnih orijentalnih bajki koje sam voljela još kao dijete, premda tada još nisam znala da je to ilustrirala Cvijeta Job, ali ostala su mi prelijepa sjećanja na to bogatstvo njezina finog slikarskog tkanja i orijentalnu mistiku.

Možete dugo gledati u jednu njezinu minijaturu i svako malo vidjeti još nešto više. Kao osoba bila je ugodna i sjetna. Svjesna svojih vrijednosti, nije ih isticala ili nametala svoje mišljenje, ali ih je voljela. Bila je ponosna na minijature po svom izboru, ratne tematike prema stihovima Živka Jeličića i romanu Petra Šegedina 'Djeca božja', ili one bračkih motiva. Od narodnih mudrih priča osobito je voljela crteže Bekri Muje, bosanskog bekrije koji je naučio turskog cara piti vino, pa se ovaj propio i pao na prosjački štap. I to je s radošću prepričavala. Njezina se duhovitost odgleda i u malim vragovima koje je na slikama posakrivala, a izjavila je kako ih crta da joj ne bude dosadno, a i kako vraga ima posvuda i nikada ne spava, pa neka iznenade i gledatelje njezinih minijatura

Generacije koje su stasale tijekom šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina dvadesetog stoljeća odrasle su uz likove plamenih patuljaka Domaćih, Morskog kralja, šumskog čarobnjaka Stribora, Regoča i Kosjenku, male vragove Svarožiće, vladara neba Neumijka. Likovi su to iz priča Ivane Brlić Mažuranić, no za to kako smo ih zapamtili – za to kako izgledaju – imamo zahvaliti slikarici i ilustratorici Cvijeti Job, hrvatskoj majstorici minijature. Već devedesetih godina izdanja "Priča iz davnina" rasprodana su, rijetko su se mogla naći i u antikvarijatima.

Cvijeta Job rođena je 6. kolovoza 1924. u Beogradu. Otac joj je bio dubrovački slikar Ignjat Job (1895-1936), a majka Živka Cvetković (1900-1945) makedonskog podrijetla, radila je kao učiteljica. Ignjat Job bio je ekspresionistički slikar Mediterana, na njega je, kao i na Cvijetu, utjecao rad Pietera Brueghela. Cvijetin djed Pasko Job, građevinski poduzetnik i graditelj brojnih kuća u Dubrovniku i Gružu, imao je tri sina: Cvjetana, Ignjata i Nikolu. Cvjetan, najstariji, studirao je slikarstvo u Münchenu s velikom slikarskom trojkom: Račićem, Kraljevićem i Becićem. Nažalost, poginuo je mlad, u 21. godini života, kao dobrovoljac u Prvom svjetskom ratu, protiv Austrije. Za njega je brat Ignjat Job tvrdio da je bio izuzetan talent, veći od njega. Po poginulom bratu, nesuđenom slikaru, Cvijeta je dobila ime