Slikovnica ZLATAREVO ZLATO; AUGUST ŠENOA,TANJA KONFORTA i ZDENKO BAŠIĆ

Prodajem knjigu slikovnicu „Zlatarovo zlato", bogato ilustrirano u boji prvo hrvatsko izdanje kultnog povijesnog romana, autorski tim Tanja Konforta i Zdenko Bašić s original propadajućim bookmarkom,

jezik: hrvatski,
bibliografski prethodnik: August Šenoa,
autori: Zdenko Bašić i Tanja Konforta,
crtež: Zdenko Bašić,
broj stranica: 46,
uvez: tvrdi uvez,
format: 23,5 x 27 cm,
izdavač: Spiritoso, Zagreb,
godina izdanja: 2018.

Knjiga je očuvana u izvrsnom stanju, na zahtjev šaljem i dodatne fotografije.
Preuzimanje na adresi u Zagrebu, a za ostatak Hrvatske šaljem poštom ili preko Tisak kioska tj. kako se već dogovorimo.
Postoji mogućnost slanja u inozemstvo.
Obećajem vrhunsko pakiranje i zaštitu knjige kako bi se ista zaštitila, a izbjeglo oštećenje prilikom transporta i tijekom uobičajene manipulacije pošiljke.
Plaćanje uplatom na tekući račun ili pri primopredaji.
Kontaktirati me molim Vas možete u inbox i/ili na +385 99 230 94 15, pogledajte i druge moje oglase, hvala lijepa.

Kratak opis:
Prema motivima Augusta Šenoe

Povodom 180 godina od rođenja Augusta Šenoe njegov romaneskni prvijenac, ujedno i prvi hrvatski povijesni roman, ali i moderni roman uopće predstavljen je u obliku slikovnice za djecu.

Prvi susret s književnim klasicima iznimno je važan i osjetljiv čitateljski događaj koji nerijetko utječe na oblikovanje kasnijeg interesa za književnost i stvaranje čitalačkih navika. Namjera ovog projekta jest najmlađoj publici približiti jedan od kanonskih tekstova hrvatske književnosti. A Zlatarovo zlato svojim uzbudljivim ispreplitanjima ljubavne i povijesne naracije pruža bogat materijal za slikovnicu.

U ovom raskošnom izdanju očaravajuće ilustracije omiljenog i višestruko nagrađivanog umjetnika Zdenka Bašića magična su kulisa velike, nesuđene ljubavne priče Dore i Pavla. Uz to što će se upoznati s pričom ispričanom na djeci prihvatljiv način, mali čitatelji otkrit će i brojne detalje o Zagrebu i njegovoj okolici koje je pripremila autorica teksta i urednica Tanja Konforta: od izrade paprenjaka, preko zagrebačkih znamenitosti do zanimljivosti o Medvedgradu i Samoboru.

Cilj je izdanja motivirati najmlađe na čitanje književnih tekstova, njihovo kreativno razumijevanje kao i približavanje povijesno udaljenih tekstova djeci – najzahtjevnijim i najdragocjenijim čitateljima o kojima u konačnici ovisi budućnost književne kulture.


Zdenko Bašić

Zdenko Bašić bavi se animiranim filmom, režijom i ilustracijom. Za svoje je filmove dobio brojne nagrade i priznanja na domaćim i međunarodnim festivalima. Dobitnik je nagrade Grigor Vitez za ilustraciju (2009. i 2014.) te nagrade Kiklop za Priču o čokoladi (2006.), Sjeverozapadni vjetar (2012.) i Mjesečeve sjene (2013.). Godine 2012. upisan je na Časnu listu IBBY-ja (International Board on Books for Young People Honour List). Svoj je rad izlagao na samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i u svijetu. U suradnji s Muzejom Turopolja kao umjetnički direktor osniva i oblikuje “Perunfest”, festival zaboravljenih priča i narodnih predaja.

August Šenoa i Tanja Konforta

August Ivan Nepomuk Eduard Šenoa rođen je 14. studenoga 1838. u Zagrebu u ponijemčenoj obitelji češko- slovačkog podrijetla i prve, dječačke, stihove napisao je na njemačkom jeziku. Otac Alois i majka Terezija prenijeli su mu svoju ljubav prema umjetnosti – glazbi i kazalištu te književnosti. Nakon završene pučke škole u gornjogradskoj zagrebačkoj gimnaziji, tadašnjem središtu nacionalnog ponosa, hrvatskome jeziku podučavali su ga Vjekoslav Babukić i Antun Mažuranić, vrsni hrvatski lingvisti. Ne čudi stoga što je Šenoa izvrsno vladao hrvatskim jezikom, a kasnije je svojim djelima i sam stvarao i ujednačavao jezičnu normu. Pravo je studirao u Zagrebu i Pragu. Studij nije završio, ali ubrzo počinje raditi u brojnim redakcijama pišući za časopise Glasonošu, Slawische Blätter, Naše gore list i Pozor, čime je postao još jedan od brojnih sinova diljem svijeta koji razočaraju svoje očeve. Javnost nije dijelila mišljenje Aloisa Schönoe jer su Zagrebulje, feljtonski tekstovi objavljivani u Pozoru i Vijencu, britkim jezikom, ironijom i satirom privukli brojnu publiku i postali najčitanije štivo na hrvatskome jeziku. Jednako uspješan kao novinar, bio je i urednik – Vijenac je uređivao sve do smrti. Nadalje, bio je umjetnički ravnatelj i dramaturg u Hrvatskome zemaljskom kazalištu, gradski bilježnik i senator, potpredsjednik Matice hrvatske, prevodio je na hrvatski s njemačkoga, francuskoga, češkoga i engleskoga jezika. Proslavio se svojim kazališnim kritikama i reformirao hrvatsko glumište postavljajući na scenu klasike i suvremenike. Budući da je poznavao mnoge europske jezike, gutao je tekstove svojih suvremenika i upozoravao hrvatske pisce da se ugledaju na Charlesa Dickensa i Ivana Turgenjeva. Pozivao je na realističnost u književnosti uvjeren da je stvarnost neiscrpan izvor nadahnuća. Dok se danju aktivno bavio svim poslovima kojima je zarađivao za život, noći je posvećivao onom što mu je bilo najdraže – pisao je. Kažu da je bio i likovno nadaren pa je mnoge likove doslovno crtao prije no što bi ih oslikao i riječju.

Augustu Šenoi nijedna književna vrsta nije bila strana – uz političke i programatske članke te feljtone, cijeloga je života uspješno pisao raznovrsne stihove – romance, balade, sonete, povjestice, rodoljubnu, pobožnu i šaljivu liriku. Autor je drame Ljubica, a čitateljsku publiku najviše je osvojio svojom prozom. U nizu njegovih pripovijedaka izdvajaju se Prosjak Luka, Prijan Lovro, Kanarinčeva ljubovca, Karanfil s pjesnikova groba, Turopoljski top; pisao je socijalne romane (Mladi gospodin, Vladimir, Branka), no najveću pozornost privukao je svojim povijesnim romanima Zlatarovo zlato, Čuvaj se senjske ruke, Seljačka buna, Diogenes i Kletva u kojima pokazuje pravo pripovjedačko umijeće. Bio je vrlo produktivan i prštao stvaralačkom energijom, no vjerojatno su upravo stalni napor i iscrpljivanje doveli do njegove bolesti i prerane smrti u 43. godini života. Franjo Marković navodi u svojoj studiji iz 1892. godine da je Šenoa ležeći bolestan od upale pluća i diktirajući Kletvu maštao o idućem proljeću koje je namjeravao provesti u Italiji. Tamo je zabilježeno da je vjerovao u život i radovao mu se još nekoliko dana prije smrti, kada je najednom predosjećajući kraj, zavapio: „Ne dajte mi umrijeti, imam još toliko toga za napisati!“ Kletvu ipak nije stigao dovršiti jer ga je smrt snašla 13. prosinca 1881. u Mesničkoj ulici, ulici u kojoj se zbiva i dio radnje romana pred vama.

Tanja Konforta rođena je 1978. godine u Šibeniku gdje je završila osnovnu i srednju školu. Sve čime se u životu bavila, vezano je uz knjigu, čitanje i pisanje. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je kroatistiku, komparativnu književnost i bibliotekarstvo te apsolvirala teatrologiju. U Osnovnoj školi Cvjetno naselje poučava djecu hrvatskome jeziku, pokušava razviti njihov interes za pisanu riječ i osjećaj za jezično izražavanje. Za izdavačku kuću Profil lektorira i korigira beletrističke i publicističke naslove od 2002. godine. U istoj je kući nekoliko godina uređivala školska izdanja, a kasnije bila recenzentica. Surađivala je i s drugim izdavačkim (Školska knjiga, Fokus, Znanje) i prevoditeljskim kućama.

Stalna je suradnica nakladničke kuće Spiritoso na projektu Knjiga kao autentični kulturni suvenir u okviru kojeg je uredila prvi prijevod romana „Zlatarovo zlato“ Augusta Šenoe na engleski jezik i opremila ga zanimljivostima za strane turiste. Autorica je teksta slikovnice „Zlatarovo zlato“ prema Šenoinim motivima i idejni začetnik projekta približavanja hrvatskih književnih klasika i legenda djeci.

Živi u Zagrebu sa suprugom i kćeri.