Hrvatski enciklopedijski rječnik

Hrvatski enciklopedijski rječnik Vladimir Anić

Enciklopedijski rječnici objedinjuju dva pristupa jeziku: pristup lingvistički i pristup enciklopedijski. U našem Hrvatskom enciklopedijskom rječniku te se dvije komponente prožimaju u definicijama, u etimologiji i onomastici, u interpretacijama natuknica iz mitologije, povijesti, zemljopisa, znanosti i opće kulture. Dok sistematizacija natuknice teži prema enciklopedijskoj formi (s nosećim osnovnim pojmom i nado-vezanim grozdom izvedenica i dopunskih informacija), u izboru i opisu građe prevladava lingvistička komponenta. Stoga su i imena iz povijesti i opće kulture uvrštavana pretežno po kriterijima upotrebe u jeziku kojem pomažu da bolje izrazi misao - primjerom, metaforom, slikovitom usporedbom ili naprosto dopunskom informacijom.
Kao svaki ozbiljan i ambiciozan jednojezično-jednosveščani rječnik, i ovaj naš prvi Hrvatski enciklopedijski rječnik prije svega nastoji ispuniti svoju osnovnu leksikografsku funkciju: maksimalno obuhvatiti bogati korpus živoga hrvatskoga govornoga i pisanoga jezika - bez diskriminacije prema bilo kojoj vrsti riječi, ali s jasnom odrednicom o njihovu porijeklu i položaju u jeziku. Na toj je osnovi nastao ovaj Rječnik s ukupno 175.000 uvrštenih pojmova: od toga oko 110.000 obrađenih riječi i njihovih izvedenica, te oko 47.000 vlastitih hrvatskih imena, prezimena i toponima o njihovoj rasprostranjenosti i približno 18.000 objašnjenih imena iz mitologije, povijesti, opće kulture i zemljopisa. Tematskom širinom i brojem unosa to je dosad daleko najbogatiji jednosveščani hrvatsko-hrvatski rječnik.
Obilna količina građe diktirala je format knjige veći od uobičajenog rječničkog, ali još uvijek prikladnog za priručničku uporabu. Alternativa je bila izdanje u dva sveska, što bi osjetljivo povisilo kupovnu cijenu. Tako smo dobili, uvjetno rečeno, pet priručnika u jednome: rječnik s preciznim definicijama; sustavni prikaz gramatičkih oblika i naglasaka; etimologiju koja ide duboko do indoeuropskih i praslavenskih korijena; onomastiku koja pored hrvatskih imena i prezimena bilježi i njihovo porijeklo i rasprostranjenost; leksikonsku komponentu s osnovnim podacima o značajnim ličnostima, povijesnim događajima i mjestima kojih su imena u široj upotrebi.