Alain De Botton Umijeće putovanja Sysprint ZG 2005

Alain de Botton u knjizi 'Umijeće putovanja' tvrdi kako nas različita prometala, a posebice vlak u kretanju, potiču na razmišljanja o sebi; domaće okruženje drži nas prikovane za osobu kakvom smo u svakodnevnom životu, a to ne mora biti netko tko mi u svojoj biti jesmo, dok ćemo se u novom okruženju i tokom putovanja lakše susresti sa svojim istinskim ja. Naravno, pod znakom pitanja je hoće li samospoznaja rezultirati zadovoljstvom ili pak razočaranjem. Međutim, ne smijemo zaboraviti da i razočaranje može imati pozitivne učinke, jer nas može potaknuti na djelovanje u smjeru promjene i konačnog postizanja sreće. U svojoj knjizi de Botton, na primjeru Flauberta, pojašnjava kako se neka daleka egzotična zemlja može pokazati srodnijom našem temperamentu i interesima od one u kojoj živimo, čime upravo putovanjem dosežemo žuđeno zadovoljstvo i sreću. Gustav Flaubert, slično Bernhardu u slučaju Austrije, duboko je prezirao čitavu Francusku, a posebice Rouen u kojem je živio. On je svoj život smatrao krajnje dosadnim, sterilnim, banalnim i mučnim, uzrok čega je vidio u 'tupavosti francuske buržoazije kojom je okružen' i malograđanštinom koja je u Rouenu prevladavala. Nasuprot tome, u onome što mu se sviđalo u Egiptu, Flaubert je nazirao središnje crte svoje osobnosti i potporu idejama i vrijednostima koje su bile dijelom njegova identiteta, a prema kojima francusko društvo nije pokazivalo preveliku naklonost. Iznenadna očeva smrt donijela mu je bogatstvo pa si je u 24. godini odlučio ispuniti san – otputovao je u Egipat gdje je tokom devetomjesečnog boravka uistinu pronašao svoje istinsko ja i stvorio svoj identitet u skladu sa svojim istinskim privrženostima. Dakle, u njegovom je slučaju upravo putovanje posljedovalo – srećom