Psihologija gomila

Gustave Le Bon: Psihologija gomila Francuski socijalni psiholog Gustav Le Bon je obilježio jednu epohu na području sociologije i psihologije masa i mnogi ga smatraju najznačajnijim predstavnikom psihologije gomila. Sam Le Bon je bio uvjeren da je glavna svrha njegovog najznačajnijeg djela Psihologija gomila (1895.) u tome da posluži kao priručnik državnicima u njihovom teškom poslu. Gustav Le Bon kaže: “Gomile su uvijek igrale znatnu ulogu u životu naroda; ta, međutim, uloga nikada nije bila tako važna kao danas. Nesvjesno djelovanje gomila umjesto svjesne radnje pojedinaca – ovo je jedna od glavnih karakteristika našeg vijeka.” Smatrao je da je civilizacije uvijek stvarala malobrojna intelektualna aristokracija, a vladavine gomile su se javljale uvijek u periodima društvenog raspadanja i propadanja. Gomila je, po njegovom mišljenju, sklona nasilju i slabo pripremljena za brižljivo i temeljno stvaranje duhovnih dobara. Pošto se pojava gomila u budućnosti neće moći spriječiti, Le Bon zaključuje da jedino sredstvo, koje može barem ublažiti pogubne posljedice takvog stanja, je u tome da se državnici upoznaju sa psihologijom gomila i tako postanu sposobni ublažiti zlo koje dolazi. Pod gomilom Le Bon podrazumijeva organiziranu društvenu tvorevinu, u kojoj se formira kolektivna svijest i u kojoj je individualnost pojedinca potencijalno izgubljena. On klasificira gomilu, govori i o zločinačkoj gomili, biračkoj gomili, ali i poroti u krivičnom sudu, kao i o parlamentarnoj skupštini. Po njemu gomila je opterećena svim smrtnim grijehovima. Ona je nepouzdana, iritirajuća, sugestivna, lakovjerna, sklona pretjerivanju, nestrpljiva i diktatorski raspoložena. Karakteristične crte gomile po Le Bonu su kolektivna svijest i duhovno jedinstvo koje u velikoj mjeri utječe pretežno na osećaje, mišljenje i ponašanje pojedinaca, pripadnika gomile. knjiga ima posvetuStranica: 192Dimenzije: 14x20.5Jezik: ZagrebPismo: LatinicaStanje: Vrlo dobroGodina: 1989