Arhetipovi i kolektivno nesvesno

C.G. Jung: Arhetipovi i kolektivno nesvesno   ARHETIPOVIOno nesvjesno za Junga ima svoj jezik, a to su arhetipovi i simboli. Jung ih je najprije nazivao praslikama, a od 1919. počinje ih nazivati arhetipovima. Izraz arhetip Jung preuzima iz Corpusa Hermeticuma i iz rada Dioniza Areopagite, De divinis nominibus.Sama riječ arhetip grčkog je porijekla i znači prauzorak, praslika, prvi otisak. Odnosi se na urođene i univerzalne obrasce ponašanja i mišljenja koji predstavljaju osnovne strukture kolektivno nesvjesnog.Često se navodi da su Jungovi arhetipovi bliski Platonovu pojmu ideja. Ono što se ističe kao razlika je to što je ideja kod Platona praslika same savršenosti, dok arhetip prema Jungovoj koncepciji u svojoj bipolarnoj strukturi u sebi imanentno nosi mračnu, jednako kao i svijetlu stranu.Njihova važna karakteristika je da se ne razvijaju u svakom čovjeku pojedinačno, nego se generiraju kroz utjecaj sociokulturnog konteksta svakog pojedinca. Pojedina osoba ne razvija arhetip prema svojim osobnim iskustvima, već prema društvenim iskustvima zajednice u kojoj živi. Generacijskim prijenosom stvara se niz zajedničkih arhetipova za sve ljude. Iz navedenih razloga, Jung je tvrdio da svi ljudi imaju zajednički supstrat u svojoj psihičkoj strukturi. Odnosno, da svaka osoba razvija niz arhetipova na temelju iskustava svojih predaka.U Jungovu učenju kolektivno nesvjesno sadrži četiri glavna arhetipa ili univerzalna praoblika ili obrasca: jastvo, animus, anima i sjena, iako Jung navodi da arhetipova ima bezbroj. Svi arhetipovi su obrasci koji se pojavljuju u svim kulturama kroz različite izraze.Jastvo ili “pravi ja” osobe predstavlja totalitet psihe. Jastvo je središte, a cjelovitost, jedinstvo i ravnoteža najvažniji su za čovjekov psihički život.Animus je praslika muškarca u ženi, a anima je praslika žene u muškarcu. One posreduju između Ja i unutrašnjeg svijeta čovjeka. Junga je posebno zanimao odgovor na pitanje: U kojoj mjeri muškarac nosi psihičku ženu u sebi, odnosno nosi li svaka žena u sebi i neki psihički otisak muškarca? Ovu potrebu za nutarnjom cjelovitošću Jung je nazvao anima i animus, smatrajući ih arhetipskim vrijednostima. Kroz svoje izražavanje u čovjeku, animus i anima mogu imati pozitivne i negativne karakteristike, a cilj je uspostavljanje njihove ravnoteže.Sjena je središnja zapreka koja koči i uništava pojedinca, suma autodestruktivnih energija nesvjesnoga, mračna strana naše prirode. Predstavlja aspekt ličnosti koji je usko povezan s osobom, tj. s njezinim psihološkim funkcijama koje nisu dovoljno razvijene. Zato dijete nema sjenu, već je ona karakteristična za razvijenu svijest odrasle osobe. Sjenu, kao i sve ostale nesvjesne sadržaje, najčešće percipiramo kroz projekciju. Dok nismo svjesni svoje sjene, uvijek nalazimo krivce izvan sebe.Uzeti u obzir sjenu znači izgraditi filozofski stav prema samom sebi. Jer, sjena se sastoji od instinkata i nagona te želja koje su neuskladive sa sviješću osobe. Persona je zamaskira, stoga sjena nije vidljiva u vanjskom svijetu, ali ako ostane potisnuta, direktno ili indirektno sjena tjera na osvještavanje. Međutim, osvještavajući sjenu, upoznajemo tamni dio psihe, što kao rezultat ima širenje naše svijesti i jačanje jedinstva u sebi. Tako sjena ima i svoju vrijednost jer suočiti se sa sjenom znači upoznavati sebe.Persona je opći način ponašanja čovjeka prema svojoj okolini. Ona predstavlja sustav psihičkih reakcija i odnosa prema vanjskom svijetu. Izvorno značenje grčke riječi persona je maska. Ona je kompromis između unutarnjeg i vanjskog svijeta. Dojam o sebi koji održavamo i želimo ostaviti u vanjskom svijetu glavna je funkcija persone.Često se naše Ja poistovjeti s personom i takva osoba provodi život unutar scenarija koji je određuje i živi ono što nije, ali što drugi, a često i ona sama, misli da je. Najveći problem je što tada osoba živi u sjeni persone, umjesto obrnuto.Kako se izražavaju arhetipovi? Prema Jungu, oni se izražavaju kroz govor, emocionalne reakcije, ponašanje pojedinca i njegove snove.Arhetipovi predstavljaju univerzalne unutarnje prototipe ljudskih ponašanja. Prema arhetipu s kojim smo svjesno ili nesvjesno identificirani, moguće je predvidjeti naše reakcije. Jung je u svojoj praksi koristio specifične arhetipove prilikom dijagnosticiranja poremećaja u ponašanju ili kompleksa, tako postoji “kompleks majke”, “kompleks oca”, “kompleks mučenika” i sl.Za Junga su arhetipovi duboko ukorijenjeni u svije­sti i u svojoj strukturi nose tamnu i svijetlu stranu i stoga se ne mogu do kraja objasniti.Stranica: 493Dimenzije: 14x20Jezik: BeogradPismo: LatinicaStanje: OdličnoUvez: MekiGodina: 2003