Miroslav Međimorec Presvijetli i rabin

Roman o tome kako je za čovječnost uvijek vrijeme i o tome kako su se u ratnom Zagrebu zavoljeli Rahele i Tomislav i kako su u proljeće 1943. uspjeli pobjeći pred zlom.

Pusac u romanu bira jednu od najosjetljivijih tema iz povijesti hrvatske kolektivne svijesti, a to je odnos Hrvata i Židova za vrijeme Drugog svjetskog rata i holokausta. O toj je temi hrvatska književnost (beletristika) uglavnom glasno šutjela, pa roman i stoga ima posebno značenje. Hoće li mu ta činjenica odmoći ili pomoći, tek će se vidjeti, no da će mu njegova literarna izazovnost osigurati nemali odjek, u to nema sumnje.

Roman se sastoji od dvaju fabulativnih krugova. Prvi se zasniva na odnosu zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca i zagrebačkog nadrabina Miroslava Šaloma Freibergera, odnosno na Stepinčevu nastojanju da spasi što više židovskih života. U drugom je krugu ljubavna priča dvoje mladih Zagrepčana, Rahele i Tomislava, njihovo skrivanje i pustolovni bijeg iz Zagreba. Ta se dva kruga u mnogo čemu preklapaju, jer mladi par pripada različitim vjerskim zajednicama, a i utočište i pomoć u bijegu dobiva na Kaptolu.

Osim Stepinca i Freibergera, Presvijetlog i Rabina, u romanu se javljaju i druge povijesne osobe, među kojima se izdvajaju Ante Pavelić i Heinrich Himmler. Oni u jednom od najopsežnijih poglavlja romana, u svibnju 1943., u Banskim dvorima na Gornjem gradu, vode zanimljivu i šokantnu konverzaciju, koja izvrsno opisuje stanje stvari u tadašnjoj hrvatskoj državi.

U pisanju romana autor se oslonio na maštu i nesumnjivu spisateljsku vještinu, ali i na povijesne izvore, dokumente i svjedočenja osoba koje su sudjelovale u dugađajima koji su podloga romaneskne radnje. Osobito mu je dragocjen izvor bila rukopisna memoarska knjiga dr. Amiela Shomronyja, koji je bio tajnik rabina Freibergera i njegova veza s nadbiskupom Stepincem. Kad se poslije Drugog rata sudilo nadbiskupu Stepincu, Shomrony se ponudio za svjedoka u Stepinčevu korist. Komunističke su mu vlasti odgovorile da njegovo svjedočenje ne prihvaćaju, a ako se svjedok ipak pojavi u Zagrebu, da mu ne garantiraju sigurnost. To onemogućeno svjedočenje bilo je Međimorcu glavni motiv da napiše Presvijetlog i Rabina .

knjiga je vrlo dobro očuvana, otpis, ima malo oštećenje donjeg praznog ugla stranice 17, što ne utječe na tekst knjige
slanje poštom ili tiskom po njihovim cjenicima