Kakva lijepa nedjelja - Jorge Semprun

- Izdavač : Grafički zavod Hrvatske , Zagreb , 1988.
=
- Za izdavača : Milan Zinaić
=
- Ovitak : Mirko ILić / Luka Mjeda
=
- Tehnički urednik : Nikica Ostarčević
=
- Lektor : Drenka Simić - Popovski
=
- Korektor : Biserka Dodig
=
- Izdavačke recenzije : Božo Kovačević , Predrag Matvejević , Milivoj Telećan
=
- Naklada : 2000 primjeraka
=====
- 389 str.
- Tvrdi uvez + zaštitni omot
- Format : 16 × 23,5 cm
=====
- Tekstovni dio i kompletna unutrašnjost bez podvlačenja,podcrtavanja.
Margine bez obilježavanja.
Kompaktno stanje knjige.
Knjiga je iz otpisa knjižnice (nekoliko pečata , na posljednje dvije stranice zalijepljena arhivska kartica , na stražnjoj korici trag odstranjivanja arhivske naljepnice koji prekriva dio teksta).
Vrlo zadovoljavajuća očuvanost.
==========
Semprún Jorge, španjolsko-francuski pisac (Madrid, 10. XII. 1923 – Pariz, 7. VI. 2011). Pisao je pretežno na francuskom pa ga španjolska javnost i povijest književnosti katkad ne doživljavaju kao španjolskoga pisca. S obitelji je 1937. izbjegao u Pariz, gdje je studirao filozofiju. Od 1941. sudjelovao je u francuskom Pokretu otpora; bio je uhićen 1943. te do 1945. zatočen u koncentracijskom logoru Buchenwald. Od 1953. bio je aktivan u španjolskoj komunističkoj stranci (član Politbiroa 1956–64) te je djelovao u Španjolskoj pod imenom Federico Sánchez. Iz stranke je bio isključen 1964. zbog neslaganja s politikom vodstva te se vratio u Pariz i posvetio proznomu stvaralaštvu i pisanju filmskih scenarija za ključna djela struje političkoga filma: Rat je završen (La Guerre est finie, 1966) i Stavisky (1974) A. Resnaisa, Z (1968) te Priznanje (L’Aveu, 1970) Costa-Gavrasa, Putovi na jug (Les Routes du sud, 1978) J. Loseyja. Ti se scenariji odlikuju složenim vremenskim perspektivama s isprepletanjem prošlosti i sadašnjosti, što je značajka i njegovih romana, obilježenih dugim rečenicama i redovito vezanima s autorovim životnim iskustvom: Veliko putovanje (Le Grand Voyage, 1964), Druga smrt Ramóna Mercadera (La Deuxième mort de Ramón Mercader, 1969), Koja lijepa nedjelja! (Quel beau dimanche!, 1980), Nečajev se vratio (Netchaïev est de retour, 1987), Dvadeset godina i jedan dan (Veinte años y un día, 2003). Pisao je i otvoreno autobiografsku prozu: Autobiografija Federica Sáncheza (Autobiografía de Federico Sánchez, 1977), Federico Sánchez vas pozdravlja (Federico Sánchez vous salue bien, 1993), Pisanje ili život (L’Écriture ou la vie, 1994). Bio je ministar kulture Španjolske (1988–91), napisao je i nekoliko knjiga u kojima je zagovarao europsku ideju, npr. Europljanin (L’Homme européen, 2005., s Dominiqueom de Villepinom).