Svjedočanstva - Josip Hrnčević

Koliko je ta knjiga politička autobiografija J. Hrnčevića, istaknutog revolucionara, toliko je istodobno i svjedočenje o vremenu i ljudima jedne generacije. Opisujući svoj životni put, autor jednostavno i toplo ispisuje sudbine
mnogih znanih i neznanih revolucionara. Knjiga je zanimljivo štivo o putu
sazrijevanja jednog komunista, njegovom ilegalnom djelovanju, a javno nosiocu
građanske profesije prije rata — suca; što je imalo svojih olakšavajućih ali i
otežavajućih okolnosti. Autor je jedan od onih pregalaca i stručnjaka koji su
teorijski i praktično stvarali osnove novoga pravosudnog sistema socijalističke
Jugoslavije, pa knjiga obiluje iskustvima i dilemama iz toga područja, i u radu
revolucionarnih partizanskih sudova, u pitanju odnosa »starog« i »novog«
prava, i u izgradnji socijalističkog prava samoupravne Jugoslavije. Već 1946.
J. Hrnčević je postavljen za javnog tužioca FNRJ, te se kao zastupnik
optužbe ili suradnik na pripremanju javio na poznatim poslijeratnim sudskim
procesima ratnim zločincima i suradnicima okupatora, kao i inicijatorima i
suradnicima organizirane neprijateljske djelatnosti protiv nove Jugoslavije:
četničkom komandantu D. Mihailoviću i suradnicima, kolaboracionistu nadbiskupu A. Stepincu i znatnom dijelu klera katoličke crkve, ustaškim zločincima
i križarskim grupama. Iznoseći pri tome i neke manje poznate činjenice, autor
je u knjizi dao i iscrpne prikaze tih suđenja, kao i neprijateljske aktivnosti koja
im je prethodila.
2. Knjigu »Svjedočanstva« čine dva dijela: prvi, naslovljen Zapisi, obuhvaća
ova poglavlja: Moje djetinjstvo i školovanje, Deset godina u Varaždinu i Čakovcu (1931—1941), Među srijemskim partizanima, Povratak na Kalnik, U
vojnom sudstvu, Javno tužilaštvo — organ krivičnog gonjenja i čuvar zakonitosti, Sudstvo u uvjetima borbe za socijalističku demokraciju, Traganja za
novim rješenjima u pravosuđu i pravnom sistemu.
Drugi dio. Prilozi, sastoji se od analitičko-informativnih prikaza poslijeratnih
sudskih procesa ratnim zločincima i suradnicima kvislinške i okupatorske vlasti,
te nosiocima neprijateljske djelatnosti, kao i nekoliko stručnih članaka: Suđenje
Draži Mihailoviću, Alojzije Stepinac pred narodnim sudom, O samostanu »Široki Brijeg«, Dragoljub Jovanović i Franjo Gaži, Budimpeštanski procesi (Su128
Neprocjenj'iva je uloga GŠH u oživotvorenju odluka savjetovanja u Stolicama i
Okružnice broj 4 CK KPH o organiziranju i usmjeravanju rukovođenja organa
narodne vlasti. GŠH je svojim radom uspostavio i temelje obavještajne službe,
izgradnje i jačanja političkih prilika u partizanskim odredima.
Knjiga GŠH — dokumenti 1941 — vrijedan je prilog upoznavanju razvitka
NOP-a u 1941. godini u Hrvatskoj i dokaz njegova uspješnog razvitka u toj
godini oslobodilačkog rata.
Franko Mirosević
OCJENE I PRIKAZ I ČSP 16 (2), 105-13 2 (19«4)
9 časopis za suvremenu povijest ^29
denje Laszlu Rajku i drugovima), Riječ na VII kongresu SKJ (O zakonitosti i
radu sudova), O kriminalu i drugim negativnim pojavama u privredi, O nekim
aktualnim pitanjima advokature.
3. J. Hrnčević se rodio 1901. u Obrovnici kod Bjelovara u seljačko-kovačkoj
obitelji, a djetinjstvo je proveo u obližnjoj Novoj Rači. Pohađao je gimnaziju u
Bjelovaru, kad se počeo zanimati za politička i društvena događanja, da bi
se taj interes osobito izrazio za vrijeme studija prava u Zagrebu. Iako
HRSS-ovac po političkom ubjeđenju, u to se vrijeme druženjem s naprednim
studentima na Sveučilištu počinje zanimati za marksističku literaturu. U narednih desetak godina, radeći uglavnom u Varaždinu i Čakovcu kao sudac —
politički se razvija u komunista i ubrzo postaje istaknuta ličnost ilegalnoga
komunističkog pokreta u tom kraju. Kao aktivist, zatim sekretar Okružnog
komiteta za Varaždin sudjeluje u svim partijskim akcijama, a osobito u poznatim sindikalnim, npr. u Tivarovom štrajku 1936. i ostalim štrajkovima i tarifnim akcijama. Partijski je rad u to vrijeme otežan represijom, režima, i političkim utjecajem HSS-a na tom području, te obilježen nastojanjima KPJ da se
organizaciono obnovi, učvrsti i proširi na jedinstvenim idejno-političkim osnovama. Nakon službenog premještaja u Srijemsku Mitrovicu 1941. i pred opasnošću hapšenja, Hrnčević odlazi u partizane i obavlja istaknute vojne i političke
dužnosti u Srijemu, Slavoniji i na Kalniku. Godine 1944. pozvan je u Vrhovni
štab u Drvar, za predsjednika Višega vojnog suda VŠ i načelnika Vojnosudskog
odjeljenja na kojoj funkciji ostaje do kraja NOB-a. Javnim tužiocem FNRJ
imenovan je 1946, a nakon toga bio je predsjednik Vrhovnog suda, savezni
sekretar za pravosuđe, predsjednik Ustavnog suda SRH na kojoj funkciji
je završio svoju sudsku profesiju. Potom je bio dvaput član Savjeta federacije
i član Predsjedništva SRH.
4. Kroz cijelu knjigu, a osobito u drugom dijelu dan je globalni razvoj pravosudnog sistema nove Jugoslavije, te razmatrana neka teorijska i praktična
pitanja u njegovoj izgradnji, o odnosu pravnog formalizma i revolucionarnog
sudstva, o kontinuitetu predratnog prava stare Jugoslavije i socijalističkog prava, o pravu prijelaznog perioda i si. Podsjećajući na raspravu koja se vodila
pedesetih godina o tim pitanjima, autor obrazlaže svoje tadašnje stanovište da
se, kako su proizvodni odnosi okosnica svega (osobito odnosi vlasništva), i
pravo koje izražava nove proizvodne i društvene odnose može smatrati novim.
Novost je, dakako, više u društvenom sadržaju pravnih normi a ne u pravnoj
normi samoj. U knjizi se razmatraju i instituti javnog tužilaštva i ustavnih
sudova, njihove društvene osnove i funkcije, te njihova struktura u pravosudnom
sistemu.
Knjiga je memoarska, ali u boljem smislu te riječi, jer je pisana odmjereno i
kritički, dobrim dijelom potkrijepljena izvornim dokumentima. U brojnim bilješkama autor je dao niz kraćih ali sažetih biografija ljudi s kojima je surađivao
u toku godina, te jednostavno i čitko pisano štivo upotpunio datumima događaja. Knjiga ima 245 str. teksta, s kazalom imena 254, i dva bloka fotografija.
Recenzenti su knjige prof. B. Krizman i prof. A. Romac.