Od one BARBARSKE NOĆI- Jan Ch. KOREC/Prijevod: Dubravka SESAR DOROTIĆ

- Nakladnik : HKD Sv. Jeronima , Zagreb , 1999.
=
- Za nakladnika : Radovan GRGEC
=
- Likovno rješenje : Branimir DOROTIĆ
=
- Pogovor : o. Ferdo TAKAČ , DI
=
- Naklada : 1.000 primjeraka
=====
- 269 str.
- Meki uvez
- Format : 14 × 20 cm
=====
- Tekstovni dio i kompletna unutrašnjost bez podvlačenja,podcrtavanja.
Margine bez obilježavanja.
Kompaktno stanje knjige.
Manji tragovi korištenja vidljivi na koricama.
Vrlo zadovoljavajuća očuvanost.
==========
Barbarska noć dokrajčila je muške samostane.
Bila je to jedinstvena noć u tisuću godina kršćanstva u Slovačkoj i Češkoj. Kao što je kardinal Korec napisao Jánu Chrysostomu: Noć u kojoj su naši učinili ono što ni Tatari ni turska vlast nisu pomislili. U povijest je ušla kao Barbarska noć i od nje je prošlo 60 godina.
U noći s 13. na 14. travnja 1950. muške samostane napadali su naoružani ljudi diljem bivše Čehoslovačke. Akciji kodnog naziva "K" prethodio je montirani proces protiv čelnika nekoliko redova. Održan je u Pragu, a optuženi su optuženi za špijunažu u korist Vatikana. Najvišu kaznu, doživotni zatvor, dobio je slovački redemptorist Ján Ivan Mastiliak.
“Znali smo da je samo pitanje vremena kada ćemo biti likvidirani, nisu to uopće skrivali”, prisjeća se redovnik Anton Srholec (80), koji je tada studirao teologiju i pedagogiju na Salezijanskom institutu. u Šaštinu. „Novine su već jasno napisale: Moramo se žestoko boriti protiv vjere, ona je opijum, mrak, a crkva je feudalna vlast.
Sredinom ožujka 1950. državna je vlast u najveće samostane poslala tzv. Trebali su promatrati vjerski život i podnositi tjedna izvješća. “Oni su najveći neprijatelji naše ideologije”, stoji u izvješću isusovačkog samostana u Trnavi, “jer marksizam kontroliraju do detalja i samo ga znaju pobijati”.
Sačuvana je i službena statistika koja dokumentira napredak i rezultate Akcije K. U njoj je u Slovačkoj sudjelovalo gotovo 2¤800 pripadnika sigurnosti, narodne milicije i tajne policije (ŠtB). Upali su u 75 samostana i pohapsili 1037 redovnika, uključujući novake i redovnike teologije.
“Probudio sam se sav znojan i čuo kako viče: Budilica! Ustati, odmah ustati“, prisjeća se Vincent Petrík, tada novak u isusovačkom kolegiju u Rosomberu. – Taman mi se zastor ispred kreveta razmaknuo i ispred sebe sam ugledao čovjeka u civilu naoružanog puškom.
Isusovce su smatrali najopasnijima i izolirali su ih od ostalih. Ukrcani su u autobuse i odvedeni u koncentracijske logore u pet odabranih samostana. Prema spomenicama, u Podolíncu je vladao najstroži režim. Ispred tamošnjeg samostana Redemptorista 14. travnja 1950. dogodio se najveći sukob s nekoliko stotina građana koji su htjeli osloboditi redovnike. Moralo je doći pojačanje, 11 uhićenika je dovedeno na sud – zbog pobune.
Samostan Podolín tada je sličio zatvoru, okružili su ga bodljikavom žicom i zagradili prozore. U njoj su se kasnijih godina koncentrirale redovnice. I kasnije je samostan služio kao državna škola. Slična sudbina zadesila je i druge samostane. Vjerski život im se vratio tek nakon 1989. godine.
=
Vatikan je za komuniste bio personifikacija zla.
Napadima na redove i vjerske redove komunisti su pogodili crkvu na njezinu najosjetljiviju točku. Tvrdi to povjesničar Jan Pešek sa Slovačke akademije znanosti.

-----Zašto je država zapravo pristupila likvidaciji redova i redovničkih redova? -----
Nakon što je ostvario monopol vlasti, cilj komunističkog režima bio je preuzeti kontrolu nad cijelim društvom, a to znači i mišljenjem i osjećajima ljudi. Naravno, duhovno je područje bilo dominantno mjesto djelovanja dotadašnjih crkava, posebice Katoličke crkve u Slovačkoj. A kako ju je državna vlast htjela pogoditi na najjače i ujedno najosjetljivije mjesto, izabrala je za mete redove i vjerske redove. Sveto tlo samostana bilo je važna idejna i organizacijska podloga Crkve. Štoviše, redovi i vjerski redovi bili su izravno povezani s Vatikanom. A on je za komuniste bio personifikacija zla.

----- Zar ne bi bilo bolje da se režim dogovori nego da se "obračunava" s tako jakim protivnikom? -----
Režim se u početku pokušavao nagoditi s crkvama, ali na način koji je odgovarao njegovim interesima. Primjerice, od najutjecajnije Katoličke crkve na izborima krajem svibnja 1948. tražio je iskazivanje lojalnosti, no njezini predstavnici su to odbili. Zatim ju je pokušao demontirati uspostavljanjem "progresivnog", pobožnog režima Katoličke akcije kao protuteže crkvenoj hijerarhiji. No, katolički biskupi, a kasnije i Vatikan to su oštro osudili. Uslijedilo je uhićenje prkosnih svećenika, protiv čega su se 1949. pobunili vjernici u više mjesta u Slovačkoj. No, te su pobune državna vlast oštro ugušila.

----- Kada su strukture moći intervenirale protiv muških poredaka u travnju 1950., je li stanovništvo već bilo zastrašeno? -----
Više-manje da, ipak Akciju K u Slovačkoj pratio je val otpora i neslaganja. Bilo je čak i slučajeva susreta vjernika s oružanim snagama, primjerice u Pezineku, Kozárovce ili Spišský Štvrtek. Ipak, najoštriji sukob dogodio se u Podolíncu, gdje je nekoliko ranjeno.