Diego de los Santos : Las mujeres que no amaban a los hombres

Namjere autora jasne su, a sâm ih precizno izražava sljedećim riječima: "U ovoj knjizi provodi se nesmiljena kritika radikalnoga feminizma, ideologije što se uvukla u strukture vlasti i odatle stigla sve do same srži čuvstava i temeljnih prava osoba, s razornim posljedicama kako na individualnom tako i na kolektivnom planu."[3] Na dvjestotinjak stranica čitaocu se predočuje teorija i praksa ekstremnog feminizma, koji svoju apoteozu dobiva stupanjem na snagu Zakona o rodnom nasilju. U svakom poglavlju čekaju nas tako desetci svjedočanstava osoba pogođenih zakonskim odredbama koje povređuju španjolski ustav, ukidaju presumpciju nevinosti i uvode spolnu diskriminaciju u procesuiranju kaznenih djela i prekršaja. Iako bi mnogi u knjizi pobrojeni slučajevi hrvatskim čitaocima mogli djelovati kao loša znanstvena fantastika, valja podsjetiti da su Žene koje nisu voljele muškarce podrobna i vjerno dokumentirana preslika državnog presizanja u privatni život pojedinaca, koja nikoga ne bi trebala ostaviti ravnodušnim. Ponekad se doduše čini kako Diego de los Santos umanjuje težinu istinskog zlostavljanja žena, ali to je možda samo privid, jer Španjolska je čak i prije usvajanja Zakona o rodnom nasilju spadala u europske zemlje koje su u najmanjoj mjeri pogođene tom vrstom nasilništva.

Čitajući Santosovu knjigu, dolazimo u napast da španjolski slučaj proglasimo anomalijom, nevjerojatnim odstupanjem od uobičajene europske prakse. Ipak, bila bi to velika pogreška, jer svaki antidiskriminacijski zakon zorno svjedoči o jednom konkretnom prerogativu Hobbesova Levijatana, a to je vrhovna ovlast određivanja značenja riječî. Koja se u našem vremenu nesmiljeno provodi na štetu tradicije, kulture, običaja... i zdravog razuma. Drugim riječima, mogli bismo ustvrditi da se ljudi u današnjim civiliziranim društvima suočavaju s uvjetima života nalik onima s kojima se, prema mišljenju francuskog povjesničara Josepha Péreza, suočavalo pučanstvo u Španjolskoj (!) u vrijeme Svete inkvizicije. Naime, s manje smrtonosnom, ali institucionaliziranijom, organiziranijom i birokratski usustavljenijom netolerancijom. "Sama formula Svetog oficija činila ju je groznom: zbog podijeljene jurisdikcije, vjerski usmjerena, ali dodijeljena državi u nadležnost, u nekim je aspektima najavila moderni totalitarizam."

Meki uvez. Solidno očuvano.

Editorial Almuzara, 2010.