David Edmonds i John Eidinow: Wittgensteinov žarač

Odlično očuvana kao nova knjiga, nekorištena, iz osobne biblioteke. Prvi vlasnik.

David Edmonds i John Eidinow
Wittgensteinov žarač: Priča O Desetominutnoj Svađi Dvojice Velikih Filozofa

Izdavač: Algoritam
Prijevod: Martina Čičin-Šain
Godina izdavanja: 2004
Mjesto izdavanja: Zagreb
Format: 17x23 cm
Broj stranica: 272
Uvez: meki s klapnama

Priča o desetominutnoj svađi dvojice velikih filozofa

25. listopada 1946. godine članovi Moral Science Cluba, skupine za raspravu koja je okupljala filozofe i studente filozofije Sveučilišta u Cambridgeu, okupili su se na redovitom tjednom sastanku. Te večeri gost-predavač bio je dr. Karl Popper, koji je netom stigao iz Londona kako bi održao predavanje pod naslovom "Postoje li filozofski problemi?". U publici je, među ostalima, bio i predsjednik kluba, Ludwig Wittgenstein, te Bertrand Russell. To je bilo prvi i posljednji put da su se ova dva filozofa, Popper i Wittgenstein, zatekla u isto vrijeme i na istom mjestu. Između njih dvojice zametnula se žučna rasprava o temeljnoj prirodi filozofije, tj. o tome postoje li uistinu filozofski filozofski problemi (Popper), ili samo jezične zagonetke (Wittgenstein). Ta njihova desetminutna rasprava još je uvijek predmet žestokoga sporenja, a ova je knjiga pokušava istražiti i rekonstruirati, baveći se ujedno faktografsko-biografskom, kao i kulturološkom i intelektualnom pozadinom priče. Naglasak je pritom stavljen na rascjep u filozofiji dvadesetog stoljeća u tumačenju uloge i važnosti jezika, tj. na podjelu između onih koji su tradicionalne filozofske probleme svrstali u puke jezične nejasnoće i onih koji su smatrali da ti problemi nadilaze jezik.

-------------

Ova nas iznimna pripovijest vodi u prohladnu, maglovitu listopadsku večer u King’s College u Cambridgeu, u Engleskoj 1946. godine, gdje još posvuda vlada poratna oskudica. Na redovitom sastanku sveučilišnog kluba (The Moral Sciences Club) najavljeno je predavanje dr. Karla Poppera „Postoje li filozofski problemi?“, a među tridesetak slušača bili su i Ludwig Wittgenstein, profesor na Trinity Collegeu, i slavni, već ostarjeli, lord Bertrand Russel.

Bučan i agresivan sukob koji je između Wittgensteina i Poppera izbio već nakon desetak minuta Popperova izlaganja, uzroci njihova načelna neslaganja kao i njihove uzajamne antipatije, te ponajviše prošlost koji su najvećim dijelom dijelili čine ovu knjigu doista neodoljivom kombinacijom povijesti, filozofije i životopisa. Osobito zanimljivom čine je opis Russelove uloge u njihovim karijerama, upravo nevjerojatna količina glasina koja se isprela oko tog kratkog događaja (Times Litterary Supplement objavio je prepisku sudionika, na temelju koje je i nastala ova knjiga) kao i činjenica da se gotovo niti jedan očevidac nije mogao složiti s drugima u svojem svjedočenju. Kao povijesna scenografija poslužio je, uz pomalo ekscentrični Cambridge, no ponajviše Beč u doba fin-de-siècle, njihov zajednički rodni grad i burni događaji koji su ondje oblikovali ne samo njihove sudbine i povijest ideja nego i povijest čitavog svijeta.

......................................

Wittgensteinov žarač knjiga je o sukobu između Wittgensteina i Poppera koji je izbio nakon Popperova predavanja pod naslovom Postoje li filozofski problemi? održana 25. listopada 1946. na King's Collegeu u Londonu. U auditoriju od tridesetak ljudi bili su i Wittgenstein, ali i već ostarjeli Bertrand Russel, a prema jednoj od prvih verzija događaja, Popper i Wittgenstein užarenim su se žaračima borili za nadmoć.
Premda ne zalazi u filozofske probleme, nego nastoji prikazati pozadinu sukoba na King's Collegeu (osnovna je teza da je Popper taj koji je doveo do takva ishoda, budući da je Wittgensteina cijelog života smatrao glavnim intelektualnim neprijateljem), Wittgensteinov žarač, osim nefilozofski potkovanoj publici kojoj će knjiga zbog pregršt anegdota i citata zasigurno biti zanimljiva, filozofima i stručnjacima mogla bi poslužiti kao dobar krimić (usput rečeno, i sam je Wittgenstein obožavao krimiće) ili — kako se na koricama knjiga ona naziva — »detektivska bajka«, koja živote dvojice najvažnijih filozofa 20 stoljeća nastoji prikazati s jedne ljudske strane (možda odveć ljudske, rekao bi Nietzsche).

Koliko god ovakav (sve češći), netko bi rekao »populistički« pristup filozofiji bio opravdan, sasvim je sigurno da »zamah žaračem postaje simbolom nepopustljiva žara ta dva čovjeka u njihovoj potrazi za pravim odgovorima na velika pitanja«. Srećko Horvat