SVE OVE STVARI - Nikica Petrak

- Izdavač : "Mladost" , Zagreb , 1963.
- Za izdavača : Ladislav Indik
- Opremio : Ordan Petlevski
- Urednik : Oto Šolc
- Tehnički urednik : Irislav Meštrović
- Korektori : Mirjana Milač i Ivanka Nikolić
- 67 str.
- Meki uvez s klapnama
- Format : 12 × 17 cm
=====
- Tekstovni dio grafitnom olovkom na nekim stranicama obilježavan podvlačenjem - u vrlo malom obimu.
Vidljiv manji pečat.
Na prednjoj korici , desno , gore - manje oštećenje.
Općenito , tragovi korištenja na zaštitnom omotu.
Bez obzira - knjiga u korektnom stanju.
===
Petrak, Nikica, hrvatski pjesnik, esejist i prevoditelj (Duga Resa, 31. VIII. 1939 – Dubrovnik, 20. VIII. 2016). Diplomirao anglistiku i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1963. Radio kao novinar i urednik kulturnih emisija na Televiziji Zagreb (1967–77), urednik u nakladničkoj kući Liber (1978–89), savjetnik u Ministarstvu prosvjete i kulture RH (1990–92) te kao urednik u Leksikografskome zavodu Miroslav Krleža (1992–2004). Redoviti član HAZU od 2004., a 2011. dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo. Pjesme objavljivao od 1959., prvu je zbirku objavio 1963 (Sve ove stvari). Autor homogena i konzistentna pjesničkog opusa, započetog u duhu naraštaja oko časopisa Razlog (tzv. pojmovno pjesništvo), od kojega se od početka odvajao odnosom prema vremenu kao jedinomu mogućem prostoru egzistencije. Pjesme zasniva na motivima lutanja, zaborava, kašnjenja pa i sporosti (odustajanja od načela brzine i napretka), od početka 1970-ih izrazitije i na odnosu prema tradiciji i povijesti. Razvidna je i rastuća sklonost prema (auto)ironiji, kadikad i rezignaciji, a na planu izraza pomak od reduciranosti prema (intelektualistički obojenoj) opuštenosti i razigranosti, pri čem njegov iznimni osjećaj za govornu melodiju u kasnijim pjesmama doseže i baladičan ton. U temelju su njegova pjesništva svijest o jeziku kao jedinoj zbilji u književnosti te svijest o visokom stupnju samosvijesti pri pjesničkom stvaranju koje tako postaje arhetip identiteta. U skladu je s tim i Petrakova zaokupljenost jezičnom i književnom tradicijom koja daje smisao stvaranju i trajnom obnavljanju krhkog identiteta. Takve preokupacije dijele i njegovi eseji, od kojih je neke skupio u knjizi Neizgovoreni govor: zapisi nasumce (2003). Prevodio s engleskog i njemačkog jezika: poeziju i eseje (D. Thomas, J. Donne, W. B. Yeats, E. Pound, T. S. Eliot, R. Graves, W. H. Auden), prozu (E. A. Poe, Murasaki Shikibu), drame (B. Jonson) te kulturnopovijesna i politološka djela (E. Burke, H. Arendt, Jacob Bronowski, Jacques Barzun, E. Friedell, L. Mumford, L. Strauss). Ostale značajnije zbirke pjesama: Razgovor s duhovima (1968), Suho slovo (1971), Tiha knjiga (1980), Izjava o namjerama (1989), Ispadanje iz povijesti (1996), Razmicanje paučine (1999), Arka (2004), Od ljubavi (2004), Blaženo doba (2009), Na otvorenom kraju (2014).