SREBRNE SVIRALE - Izbor pjesama / Dragutin Tadijanović

Zbirka “SREBRNE SVIRALE” obuhvaća pjesme nastale od 1920. godine do 2003. godine. Prvo izdanje izašlo je davne 1960. godine, a u svako novo dodane su još neke pjesme. Sveukupno je do sada izašlo čak 19 izdanja ovih zbirka pjesama.

Tadijanović je stvarao u vrijeme kada se u hrvatskoj književnosti još uvijek jako osjećao utjecaj moderne i ekspresionizma, ali su se već počele osjećati naznake nadolazeće socijalno angažirane poezije. On je unatoč tomu nije opredijelio ni za jednu od tih struja, iako se u njegovim pjesmama podsjećaju utjecaji i moderne i socijalnih pjesama. Ipak, njegove pjesme su ostale nepretenciozne i blage. One obuhvaćaju širok broj tema, ali su najčešće zavičajne, pejzažne i intimne, što je ipak utjecaj moderne. Tadijanović je pisao kroz dugi niz godina, pa su se tako s vremenom i njegove pjesme mijenjale. Iako je on tijekom svog cjelokupnog stvaralaštva ostao vjeran svom književnom izričaju, ne mijenjajući ga previše, njegove pjesme ipak možemo svrstati u neke faze.

Prva fazu pisanja trajala je od dvadesetih godina prošlog stoljeća do 1935. godine. To je vrijeme kada je Tadijanović napustio svoj rodi kraj, selo Rastušje pokraj Slavonskog Broda i preselio se u Zagreb kako bi se školovao. Pjesme napisane u ovom razdoblju još uvijek odišu pjesnikovom povezanošću s rodnim krajem. One su slikovite, često pejzažne, ali i pomalo sjetne, *nostalgične. Te pjesme nisu nostalgične samo za krajem koje je pjesnik napustio, nego i djetinjstvom koje je morao napustiti odrastanjem, ali i odlaskom. Kako je vrijeme prolazilo, tako se u njegovom pjesništvu počinje osjećati i postepeno jačati otuđenost od tog istog kraja, upravo kako se pjesnik i sam osjećao nakon dužeg boravka van rodnog kraja. Te pjesme sadrže očitu otuđenost, ali i nepripadanje ni jednom mjestu. Niti rodnom, niti onome u koji se doselio. One su pomalo i naivne, jer ne samo da idealiziraju prošlo vrijeme koje uključuje djetinjstvo i rodno selo, već se u njima nada povratku. Pjesnik priziva povratak kao da će on značiti ne samo vraćanje korijenima, već i povratak u prošlost, gdje su stvari onakve kakvima ih pamti.

Nakon faze nostalgije i otuđenosti, slijedi faza traženja novog identiteta, koji se očituje kroz dvojakost – pjesnikova prošlost u ruralnom kraju i budućnost u urbanom gradu; njegovi korijeni na selu i stremljenje ka Europi i njenoj kulturi. On traži novo uporište svog života, kakvo mu je davalo rodno mjesto. Ipak, iako se od njega odmiče, ono ga još uvijek idealizira. Sada taj ideal prerasta u glorifikaciju djetinjstva i mjesta na kojem je odrastao do te mjere da se više ništa s njima ne može nositi. Njegova nostalgična bol budi neka nova, egzistencijalna pitanja koja se šire sve do ontoloških. Faza koja je trajala od 1945. godine do 1951. sadrži pjesme koje su više kritične. U njima se pjesnik odmiče od sebe kao lirskog subjekta pa su tako i same pjesme mnogo ironičnije, ponekad i autoironične, skeptične, kontemplativne i meditativne. Njegovi motivi više nisu zavičajni, već postaju urbani, ali još uvijek bez imaginacije i eksperimentiranja. On u ovoj fazi pjesništva raskida s idealiziranjem, pa tako i svog rodnog Rastušja.

Pjesme ove zbirke napisane su slobodnim stihom što znači da u stihovima nema rime i da nisu pisani istim dužinama stiha. Ritam u pjesmama se postiže različitim vrstama strofa i stihova, inverzijom, ponavljanjima te opkoračenjem. S obzirom da se radi o lirskim pjesmama, pjesnik se i slikovito izražava tako da stvara slike. U tu svrhu koristi i razna stilska sredstva i stilske figure.

Izdano u Zagrebu, 2004. god. Tvrdi uvez, 333 str. Format: 18 x 21 cm. Knjiga je potpuno nova i uopće nije korištena.

E-mail: truta.srecko@gmail.com

DOSTAVA - Hrvatska i inozemstvo