Proboj samoće - Nada Iveljić

- Biblioteka : Suvremeni pisci
- Urednik : Oto Šolc
- Prvo izdanje
- Zagreb , 1966.
- Izdavač : Izdavačko knjižarsko poduzeće "Mladost"
- Korektori : Marija Molnar i Vera Barić
- Naslovnu stranu izradio : Josip Vaništa
- Štamparski zavod "Ognjen Prica" , Zagreb
=====
- 67 str.
- Meki uvez + zaštitni omot
- Format : 12 × 17 cm
=====
- Tekstovni dio i kompletna unutrašnjost bez obilježavanja , podvlačenja , čisti.
Kompaktno stanje knjige.
Manji tragovi korištenja vidljivi na zaštitnom omotu , pogotovo gornje i donje rubne horizontale.
S obzirom na godište i korištenje - vrlo korektna očuvanost.
===
Još jedna važna ženska ruka koja je pomogla u stvaranju hrvatske književnosti, i to posebno one za djecu, bila je Nada Iveljić.
Rođena je 04. travnja 1931. godine u Zagrebu, gdje je živjela i radila. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je književnost 1955. godine, a cijeli svoj život radila je kao profesorica hrvatskog jezika i književnosti.
S pisanjem je Nada započela već s 13 godina, kada je napisala svoju prvu priču Predgrađe, za koju je kasnije i nagrađena. U studentskim danima počela je stvarati zbirke pjesama za odrasle, s kojima je nastavila i kasnije. Neke od njih su Proboj samoće iz 1966., te Nastrijeljena vrata iz 1977. godine. Za života uglavnom je pisala pjesme, pripovijetke, crtice, bajke, pejsažne skice, zapise, romane i radiodrame za djecu. Često je i sama gostovala u emisijama za djecu. Njene pjesme posebne su zbog zaigranost stihova, a prozna djela zbog posebnog senzibiliteta za dječji svijet. Motive za svoje pjesme i pripovjetke preuzimala je iz svakodnevice, često iz lokalnoga zagrebačkog ambijenta.
Zbirka priča “Šestinski kišobran” iz 1972. godine, najpoznatije je njeno djelo, a sastoji se od 26 autentičnih hrvatskih priča. Ima tu još poznatih zbirki poput, Konjić sa zlatnim sedlom, Kiki, mala polarna lisica, Dječak i ptica, Dođi da ti pričam, Zemljina dječica, Božićna bajka i mnoge druge koje smo kao djeca često susretali u čitankama. Svojim ispreplitanjem stvarnih društvenih tema i motiva iz svakodnevnog zagrebačkog života sa motivima bajke, Iveljić je ostala zapamćena kao jedna od najomiljeniji dječjih spisateljica u hrvatskoj književnosti.
Osim kraćih proznih djela za djecu pisala je i romane poput Zagrebačkih vrapčića, Dobro lice i Želiš li vidjeti labudove, te se doticala i teških društvenih tema poput nasilja, tuge, ovisnosti, domovinskog rata i slično. Za svoja djela, još od mladosti primila je mnoge nagrade i priznanja, pa je tako dva puta osvojila nagradu „Grigor Vitez“, 1985. godine nagradu „Ivana Brlić Mažuranić“, te nagradu publike za najbolju kratku priču objavljenu
Nada Iveljić umrla je 06.09.2009. godine u svom rodnom Zagrebu, te iza sebe ostavila brojna djela koja su i koja će generacijama djece uljepšavati djetinjstvo.