OGENJ REČI:ANTOLOGIJA HRVATSKOGA KAJKAVSKOGA PJESNIŠTVA, SKOK & CROATA

Prodajem knjigu „Ogenj reči: antologija hrvatskoga kajkavskoga pjesništva", časopis “Kaj” br. IV-VI,
priredio dr. Joža Skok, crteži ilustracije Ivan Lacković Croata,

jezik: hrvatski,
broj stranica: 332,
uvez: meki uvez,
format: 24 × 16,5 cm,
izdavač: Kajkavsko spravišče, Zagreb,
godina izdanja: 1986.

Knjiga je očuvana u odličnom stanju, na zahtjev šaljem i dodatne fotografije.

Preuzimanje na adresi u Zagrebu, a za ostatak Hrvatske šaljem poštom ili preko Tisak kioska tj. kako se već dogovorimo.
Postoji mogućnost slanja u inozemstvo.
Obećajem vrhunsko pakiranje i zaštitu knjiga kako bi se iste zaštitile, a izbjeglo oštećenje prilikom transporta i tijekom uobičajene manipulacije pošiljke.
Plaćanje uplatom na tekući račun ili pri primopredaji.
Kontaktirati me molim Vas možete u inbox i/ili na +385 99 230 94 15, pogledajte i druge moje oglase, hvala lijepa.

Kratak opis:

Joža Skok suvremeni kajkavski enciklopedist

S objavljenih 30-ak samostalnih djela, i to 13 književnih monografija, knjiga studija i eseja (od kojih čak 10 iz kajkavskoga korpusa i konteksta), te šest antologija kajkavske (uz 10-ak ostalih panoramskih izbora) i 12 antologija dječje književnosti, s 300-ak bibliografskih jedinica.. - Joža Skok je, prema mjerodavnoj strukovnoj ocjeni (M. Šicel) – „središnja ličnost kajkavske književne povijesti“ za razdoblje 19. i 20. stoljeća. Među najznačajnijim povjesnicima (i teoretičarima) hrvatske književnosti – nastavlja niz glasovitih Varaždinaca: Vatroslava Jagića, Ivana Kukuljevića Sakcinskoga, Branka Drechslera Vodnika, Ivana Milčetića, Franje Galinca, Miroslava Šicela..
Iz monumentalnog mu znanstvenog djela ugrađenog u bogatstvo hrvatske književnosti - osobito dostojanstvo kajkavijane i dječje literature - iz njegova respektabilnog, 65-godišnjeg opusa - valja izdvojiti barem sljedeća bitna strukovna područja: novo vrednovanje kajkavskog konteksta hrvatske književnosti i afirmaciju dječje kreativnosti i obrazovanja, te književnosti za djecu; pristup „fenomenu Krleža“ i „jeziku hereze“ njegovih Balada.. u funkciji „pjesničke sinteze“; te širi trilogijski varaždinski (garestinski) književni korpus, enciklopedijski i lektirni – značajan za cjelinu hrvatske književnosti i kulture.

Nakon antologije/zbornika sa samoborske smotre kajkavskog pjesništva Horvacka zemlica (1971.), Joža Skok – autor, dakle, temeljnih književnopovijesnih monografija i nezaobilazne teorijske literature s područja kajkaviane (Kajkavski kontekst hrvatske književnosti, Moderno hrvatsko kajkavsko pjesništvo, Zrinski, Čakovec,1985.; Ignis verbi kajkavicae, Kajkavsko spravišče, 2007.) - objavljuje nenadmašne antologije „kontinuiteta i sinteze“ svih žanrova kajkavskoga književnoga funkcionalnog stila, od kojih čak četiri kao knjižna izdanja časopisa Kaj (nakladnik: Kajkavsko spravišče, Zagreb): Ogenj reči (kajkavsko pjesništvo, 1986.); Ogerliči reči (drama, 1990.); Krležina fuga kajkavica haeretica (kajkavski ulomci iz djela Miroslava Krleže, 1993.); Ruožnik rieči (kajkavska proza, 1999)., te Rieči sa zviranjka : Antologija moderne kajkavske lirike 20. stoljeća (Tipex, Zagreb, 1999.).

Skok, Joža (Josip) – povjesničar i teoretičar hrvatske književnosti, nestor književne kajkavijane, esejist, književni kritičar, antologičar, sveučilišni profesor i urednik, autor školskih čitanki (Petrijanec kraj Varaždina, 14.veljače 1931. – Zagreb, 8. rujna 2017.) Pučku školu završio je u rodnom mjestu, sedam razreda Nadbiskupske klasične gimnazije u Zagrebu, a maturirao je (1951.) na Gimnaziji u Varaždinu. Studij VIII. grupe (narodni jezik i književnost) završio je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1956.), na kojemu je i doktorirao (1982.) obranom disertacije Hrvatsko kajkavsko pjesništvo zavičajnih idioma.

Kao profesor hrvatskog jezika službovao je u Ivancu (1955.–1957.), i to na Osnovnoj školi i Školi učenika u privredi, u Čakovcu (1957.–1961.) na Drugoj osnovnoj školi, Ekonomskoj i Učiteljskoj školi. Bio je direktor Gradske knjižnice i čitaonice u Čakovcu (1960/61.).
Od 1961. do 1966. radio je kao profesor više škole na Pedagoškoj akademiji u Čakovcu, a od 1966. do 1977. na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu, gdje je u dva mandata (1973.–1977.) obnašao dužnost dekana. Vodio je, u obje akademije, kolegije hrvatske književnosti, metodike hrvatskog jezika i dječje književnosti. Od 1977. do umirovljenja 1997. radio je kao redoviti profesor na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, vodeći kolegije hrvatske i dječje te svjetske književnosti, a od 1976. do 1977. bio je i predstojnik na Katedri za noviju hrvatsku književnost.

Joža Skok bio je plodan suradnik Školskih novina od 1956. g. do 1973., te član uredništva od 1966. do 1972. Uz ostale značajne znanstvene i stručne dužnosti, bio je i predsjednik Hrvatskoga filološkoga društva u dva mandata (1988.–1992.), kada se društvo posebice isticalo u borbi za hrvatski jezik i uporabu njegova prirodnog nacionalnog imena. Bio je među pokretačima časopisa Umjetnost i dijete i njegov glavni urednik (1969.-1973.); 35 godina (do 2011.) uređivao je „najdugovječniji“ ilustrirani književni list za djecu Radost; bio je jedan je od urednika časopisa Kaj i suradnik od 1969., suurednik časopisa Kolo, dopredsjednik Kajkavskoga spravišča i voditelj njegove ugledne Tribine. Ime prof. dr. Skoka najuže je vezano uz dvije značajne manifestacije – Zbor malih kajkavskih pjesnika u Zlataru i Smotru dječjega kajkavskoga pjesništva u Sv. Ivanu Zelini. Jedan je od inicijatora navedenih manifestacija i u obje je, od njihova osnutka 1970. i 1971., sve do 2017., stalni član ocjenjivačkoga suda.

S objavljenih 30-ak samostalnih djela, i to 13 književnih monografija, knjiga studija i eseja (od kojih čak deset iz kajkavskoga korpusa i konteksta), te šest antologija kajkavske i 12 dječje književnosti, s 300-ak bibliografskih jedinica... - J. Skok je, prema strukovnoj ocjeni (M. Šicel) – „središnja ličnost kajkavske književne povijesti“ za razdoblje 19. i 20. stoljeća i suvremeni kajkavski enciklopedist. Među najznačajnijim je povjesnicima (i teoretičarima) hrvatske književnosti – nastavljajući i književnopovijesni niz Varaždinaca: Vatroslava Jagića, Ivana Kukuljevića Sakcinskoga, Branka Vodnika, Ivana Milčetića, Franje Galinca, Miroslava Šicela..
Iz monumentalnog – 65-godišnjeg - opusa toga samozatajnoga znanstvenika, valja izdvojiti bitna područja: novo vrednovanje kajkavskog konteksta hrvatske književnosti i afirmaciju dječje kreativnosti i obrazovanja, te književnosti za djecu; pristup „fenomenu Krleža“ i „jeziku hereze“ njegovih Balada u funkciji „pjesničke sinteze“; te širi trilogijski varaždinski (garestinski) književni korpus, enciklopedijski i lektirni – značajan za cjelinu hrvatske književnosti i kulture (Garestinski panopticum, 2007. i 2013., Garestinski hortus verbi, 2012, Garestinski gartlic rieči, 2014).

Joža Skok autor je temeljnih književnopovijesnih monografija i nezaobilazne teorijske literature (Kajkavski kontekst hrvatske književnosti, Moderno hrvatsko
kajkavsko pjesništvo – 1985., Ignis verbi kajkavicae, 2007.)..., osobito antologija, s područja kajkaviane – sagledavajući u njima dijakronijsko, stilsko i žanrovsko bogatstvo kajkavske književnosti kao temelja hrvatske kulture i umjetnosti (antologije kontinuiteta i sinteze: Horvacka zemlica, 1971.; Ogenj reči, 1986.; Ogerliči reči, 1990.; Krležina fuga kajkavica haeretica, 1993.; Rieči sa zviranjka, 1999.; Ruožnik rieči, 1999.). Osim o kajkavskim autorima, objavio je brojne tekstove i studije o dječjim piscima, raščlambe i interpretacije o djelima pisaca novije hrvatske književnosti, te je priredio više kritičkih izdanja njihovih izabranih djela (I. B. Mažuranić, J. Truhelke, F. Galovića, M. Krleže, G. Krkleca, V. Majera, D. Tadijanovića, S. Jakševca, N. Iveljić...). Suautor je i značajnog broja školskih čitanki za osnovne i srednje škole, autor niza izbora i zbornika recitacija, te dramskih tekstova za škole, među kojima su Žubor riječi (1992.) i Razigrane riječi (1994.). Naslovi najznačajnijih mu antologija hrvatske dječje književnosti: Sunčeva livada djetinjstva (1979., 1990.), Od riječi do igre (1985.), Lijet Ikara (1989., 1990.), Začarani pijetao (1989., 1990.), Harlekin i krasuljica (1990.), Obasjani svjetionik (1990.), Čudesan grad (1991.), Prozori djetinjstva, I-II (1991.).
Dobitnik je brojnih priznanja i nagrada za životno djelo (među kojima i „Davorin Trstenjak“, 1989., Grada Zagreba, 2001., rodnog Petrijanca, Grada Varaždina i „Ivan Filipović“, 2006.), te dvaju odlikovanja, Predsjednika Republike s likom Marka Marulića 1999. godine i s likom Ante Radića 2012. godine.