MANUTEKSTURA - Božica Pažur & Daniel Načinović

- Biblioteka : KAJ & ČA : Susreti , knj. 2.
- Nakladnik : Kajkavsko spravišče , Zagreb , 2006.
- Za nakladnika : Miroslav Šicel
- Urednica : Marija Roščić
- Likovna oprema : Frane Paro
- Recenzenti :
Prof. dr. Joža Skok
Dr. sc. Ivo Kalinski
- Korektura : Božica Pažur , Daniel Načinović
- Naklada : 700 primjeraka
- 82 str.
- Tvrdi uvez
- Format : 14 × 21 cm
=====
- Dva manja pečata.
Odlična očuvanost.
===
Neobičan naslov Manutekstura za neveliku zbirku na kajkavskom i čakavskom idiomu simbolički upućuje na poetsko ručno tkanje dvoje nadarenih i osebujnih pjesnika. Dobro opremljena knjiga Kajkavskog spravišča, koje marno njeguje i kaj i ča, komponirana je u dvije pjesničke cjeline Divinu Božice Pažur i Ca je zod besed Daniela Načinovića. Novost su zbirke prijevodi pjesama na hrvatski književni jezik, što su dvoje pjesnika maestralno obavili, tako da bismo mogli reći da ravnopravno i autonomno egzistiraju još dvije pjesničke cjeline. Bogatstvo poetskih izričaja u objema pjesničkim individualnostima očituje se u neponovljivu samogovoru riječi koje tražeći unutarnji sklad nude oduhovljenu osobnost, smislenu slojevitost. Božica Pažur u svojem »brezničkohumskom jezičnom kodu« (kako njenu kajkavianu u pogovoru naziva Ivo Kalinski), zatomljenom strašću evocira poetski svijet koji neobičnim paradigmama naoko kontrapostira znanom domjanićevskom i galovićevskom pjesničkom ugođaju. No, u njezinim ponajboljim pjesamama (kao Jabukova koščica, Otec gledi repaču s praga, Ti si jeden krič, da znaš, Vu srcu križa, vu zaprte naranđe...), očituje se elementarna snaga riječi, harmonija uzajamnog suzvučja i muzikalan ritam istisnut iz kajkavskih gena : … »Ž njega tiček otkljuvava, / Rieč po rieč: / Tiček piđek. / Veter skutlek. / Čovek mesečlivi« (Ti si jeden krič, da znaš). U impresivnoj pjesmi Jabukova koščica tjeskobno propitivanje svijeta osmišljeno je simboličkim kontrapunktom: »Tva žufka sredina/ i ma nutrina/ skosnuta jabučna koščica: /Dvie zaprte kmice spitavaju se med suobu/«.
===
Božica Pažur :
Rođena je 11. prosinca 1957. godine u Varaždinskoj županiji. U Varaždinu je završila gimnaziju, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu dvopredmetni studij jugoslavenskih jezika i književnosti i francuski jezik, te magistrirala na smjeru jezikoslovlja.
Glavna je i odgovorna urednica časopisa Kaj, članica DHK. Među brojnim studijama, pisala je o književnom radu Stanislava Petrovića, Ive Kalinskoga, Božice Jelušić, Zlatka Crneca, o jezikoslovnoj stidiji i Antuna Radića "Hrvatski književni jezik". Članke je objavila u Radovima Zavoda za znanstveni rad - Varaždin, časopisu Kaj i drugdje.
Doktorirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s temom iz područja teorije i povijesti književnosti: Kulturno-animalistički aspekti suvremenoga kajkavskoga pjesništva (semantičko-semiotičke korelacije), kod mentora: dr. sc. Miroslava Šicela.
Urednica je desetak književnih djela s pisanih kajkavštinom. Uredila je nekoliko zbornika sa znanstvenih skupova (Lepoglavski zbornici 1992-1996; Antun Mihanović i njegovo doba, 1996. i sl.). Organizira izvedbu kulturološko-znanstvenih projekata u sklopu programa „Kajkavskoga spravišča“ – društva za širenje i unapređivanje znanosti i umjetnosti - (Jezična kajkaviana i Kaj & ča: prožimanja i perspektive). Napisala je eseje, oglede, studije i rasprave, ponajviše s područja suvremene književno-jezične kajkaviane.
Pjesništvo joj je oblikovano na tradiciji ekspresionističkog nasljeđa što se lako prepoznaje u ritmičkoj organizaciji njezina slobodnog stiha.(Joža Skok)
===
Daniel Načinović :
Rođen 29. siječnja 1952. godine u Labinu (Istra, Hrvatska) u rudarsko-zemljoradničkoj obitelji – otac Dinko i majka Marija, rođ. Šugar. Samostalni književnik, novinar, prevoditelj. Povremeno se bavi ilustracijom, slikarstvom i glazbom. U osnovnu školu, koju polazi u Vinežu i Labinu, kreće (ranije od predviđena roka) 1957. godine. U Pazinu pohađao klasičnu gimnaziju Biskupskog sjemeništa gdje je maturirao 1969. godine; u Rijeci (jesen 1969 / proljeće 1971) studirao filozofiju i teologiju. Vojni rok služio u Subotici. Diplomirao pri studijskoj grupi hrvatskog i talijanskog jezika Pedagoške akademije u Puli (1975); uz rad studirao jugoslavistiku i talijanski u Zagrebu, a završava talijanski kao B grupu. Studij talijanskog jezika dopunjavao ljeti 1975. godine pri Sveučilištu u Sieni (Italija) te ujesen 2002. u Castelraimondu/Camerinu (Italija). Putovanja izvan Europe: Sjedinjene Američke Države i Kanada. Nakon honorarnog rada (članci i karikature), profesionalni novinar u «Glasu Istre» od 1975. do 2001. godine. Kraće vrijeme (krajem 1990. i u prvoj polovici 1991. godine) radio u uredništvu novopokrenute ilustrirane revije «Naša Sloga» u Pazinu. Od 1984. godine član Društva hrvatskih književnika (Zagreb) a od 2001. samostalni umjetnik - književnik, član Hrvatske zajednice slobodnih umjetnika (Zagreb); član Hrvatskog novinarskog društva. Godine 2012. odlazi u prijevremenu mirovinu. Živi u Puli.
Poeziju počinje pisati u srednjoj školi gdje škol. god. 1965/1966. izdaje vlastiti, rukom pisani, unikatni list «Lux», a škol. god. 1966/1967. objavljuje u ciklostiliranom razrednom listu. Stihove piše pod utjecajem lektire njemačkih, francuskih i ruskih romantičara, potom Kranjčevića, Nazora, Krleže, Sudete i drugih. Od njegovih srednjoškolskih profesora, dvojica su književnici: Serafin Mičić i August Đarmati. Nastavlja pisati tijekom studija, premda više zaokupljen – do pojave prve zbirke pjesama - ilustracijama i karikaturom, kojom će potom, u nekoliko navrata, sudjelovati i na svjetskoj izložbi «Man and his world» u Montrealu. Piše u riječkim «Pogledima» i «Labinskim horizontima» (ciklostilirani listovi), dajući im i grafički izgled. Prozom, uglavnom prozno-poetskim crticama kao i satiričkim zapisima, počinje se baviti krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina u Labinu, Pazinu i Rijeci. Prvi takovi radovi tiskani su mu u zagrebačko-riječkom «Omladinskom tjedniku» (1971) i «Hrvatskim novinama» (isto razdoblje) iz Željezna (Eisenstadt) u Gradišću – Austrija.
Prvi širi izbor stihova, pod nazivom «Akvareli», objavljuje u pulskome «Istarskom mozaiku» što ga je uređivao Miroslav Sinčić (1973). Učestalije počinje objavljivati tijekom studija u Puli gdje je član Književnoga kluba «Istarski borac» koji vodi prof. Ljubica Ivezić. Na stranicama «Istre» - urednik Mario Kalčić – objavljuje poetske i prozne tekstove, kao i prevoditeljske i književno-esejističke radove. U kontaktu s profesorom, književnikom Stjepanom Vukušićem, urednikom Mariom Kalčićem i akademikom Zvanom Črnjom, ulazi u krugove književnog života Istre i Hrvatske. Nagrađena na natječaju pulskog Fonda za kulturu, u izdanju Čakavskog sabora biva objavljena njegova prva knjiga pjesama, «Tu i tamo nedjelja» (1976).
Načinović objavljuje eseje za razne monografije, u prijevodima na engleski, talijanski i njemački jezik; njegova poezija biva objavljivana na talijanskom, slovenskom, makedonskom, poljskom i esperantu, priče za djecu na albanskome jeziku. Novinske članke, reportaže, intervjue, feljtone, putopisne zapise, prikaze, osvrte... objavljuje u raznim listovima i časopisima («Istra», «Dometi», «Forum», «Republika», «Nova Istra», «Književna Rijeka», «Kamov», «Riječ» i dr.) najviše – na tisuće članaka – kao vanjski suradnik a zatim profesionalac u dnevniku «Glas Istre», Pula. Unutar književne esejistike, bavi se popularizacijom hrvatske književnosti, objavljujući prijevode ostvarenja hrvatskih pjesnika (Most-The Bridge), sudjeluje na raznim kolokvijima a njegov ogled «Gli animali nel giardino poetico di Nikola Šop» objavljen je u zborniku «La poesia di Nikola Šop. 1904 – 1982. Tra filosofia e cosmologia.», Marsilio - Venecija, 2004.
Od sredine sedamdesetih naovamo, Načinović surađuje s mnogim skladateljima zborske i zabavne, pop-rock glazbe. Predstava «Burrra», prema njegovoj slikovnici, u režiji Roberta Raponje, jedna je od najizvođenijih u djelovanju Istarskog narodnog kazališta. Raponja postavlja 2001. godine, prigodom otvaranja Međunarodne glazbene tribine u Puli, Načinovićevu (libreto) scensko-glazbenu fantaziju «Tanac od mrtvih», za koju je glazbu napisala Tamara Obrovac. Čakavska scena Istarskog narodnog kazališta u Puli u kolovozu 2004. krenula je na turneju izvodeći Načinovićevu komediju «Divojke za ženidbu». Režija: Robert Raponja.
Daniel Načinović dobitnik je više književnih nagrada, među kojima su i «Ivana Brlić Mažuranić» (Zagreb/Slavonski Brod) za dječju književnost, Pasionska baština (Zagreb) i «Drago Gervais» (Rijeka), Nagrada Grada Pule, «Bernardin Splićanin» (Split), Nagrada za životno djelo Grada Labina, Nagrada «Antun Gustav Matoš»; tijekom 2001. i 2002. godine jedan je od voditelja Hrvatske književne radionice u Trstu. Poezijom zastupljen u čitankama «Dveri riječi» («Profil» - Zagreb, 2004. i 2005.) za VI. i VIII. razred osnovne škole. Jedan od pokretača i urednika – uz Jasnu Orlić – «Ružmarina», priloga za djecu dnevnih novina «Glas Istre» u Puli.
Sudionik brojnih književnih priredaba u zemlji i inozemstvu: Sveučilište York u Torontu, Sveučilište u Udinama, sajmovi knjiga u Puli, Zagrebu, Leipzigu, Frankfurtu, Novom Sadu i dr.