KRONIKA BEZ GLAVNOG LICA - Zlatko Gorjan

- Izdavač : Matica Hrvatska , Zagreb , 1955.
- Za izdavača : Joža Horvat
- Naslovnu stranicu i crtež autora izradio : Frano Baće
=====
- 97 str.
- Meki uvez
- Format : 13,5 × 20 cm
=====
- Tekstovni dio čist , bez obilježavanja.
Kompaktno stanje knjige.
Knjiga je iz otpisa (nekoliko pečata , arhivska kartica)
Na stražnjoj korici - arhivska naljepnica (prikazano na fotografiji).
Gornji hrpteni rub - mala sanacija selotejpom (1 cm).
Blago požutjele margine.
Manji tragovi korištenja na koricama.
===
GORJAN, Zlatko, pjesnik i prevoditelj (Srijemska Mitrovica, 15. VII. 1901 – Zagreb, 21. VI. 1976). Gimnaziju polazio u Banjoj Luci, gdje je maturirao 1919. Studirao germanistiku i romanistiku u Beču i Zagrebu. Radio je kao novinar, izdavač, kazališni i filmski radnik i prevoditelj. Bio je urednik dnevnikâ Morgenblatt, Zagreber Tagblatt, Belgrader Zeitung, Der Morgen i Novosti te istodobno dopisnik novina Prager Presse, Züricher Zeitung i Frankfurter Zeitung. God. 1928. uređuje kazališni list Hrvatska pozornica i nekoliko je godina pomoćni režiser I. Raića i B. Gavelle. Jedan je od osnivača naklade Kosmos (1932), a 1936. pomoćni urednik Leksikona Minerva. Od 1936. do 1940. radi kao dramaturg pri američkoj filmskoj kompaniji Warner Bros First National. Za rata povezan s partizanima. S Mirkom Lukavcem organizira 1945. Filmsku direkciju Hrvatske i do 1948. radi kao dramaturg i voditelj propagande. God. 1948–50. urednik je Prosvjete, MH i Znanja. Jedan je od osnivača i predsjednik Društva hrvatskih književnih prevodilaca. God. 1963. izabran je za predsjednika Međunarodne udruge prevoditelja (Fédération internationale des Traducteurs, FIT). Bio je član redakcije međunarodnoga prevoditeljskog časopisa Babel, urednik europskog izdanja američke revije za suvremenu poeziju Rune (od 1973), član odbora za međunarodnu prevoditeljsku nagradu Natthorst FIT i tajnik Hrvatskog centra PEN-a. God. 1966. dobio je Herderovu nagradu za književnost. – U književnosti se javio pjesmom Notturno (Luč, 1919, 4–5). U poeziji eksperimentira izrazom i oblikom, tematski se uklapajući u hrvatske međuratne artistične tijekove. Pisao je novele, putopise, drame, eseje, članke i kazališne kritike. Autor je triju drama reportažne fakture: Egoizam d.d. (1925), Fortunatove afere (izvedena u Zagrebu 1932) i Ana traži pravdu (zabranjena 1935). Prevodi s njemačkoga, francuskog i engleskog jezika. Preveo je oko 150 knjiga proze i poezije. Najpoznatiji su mu prijevodi Moby Dick ili Bijeli kit H. Melvillea (s J. Tabakom; Rijeka 1953), Uliks J. Joycea (Rijeka 1957), Ljudi s Juvika O. Duuna (s Tabakom; Rijeka 1959) i Čovjek bez svojstava R. Musila (Rijeka 1967). Prijevod Uliksa kritika je ocijenila vrlo uspješnim iako mu zamjera što zahtjevna Joyceova jezična naslojavanja i kalambure nije prevodio s većim osloncem na hrvatsku književnu baštinu te njezine dijalekatske i stilske idiome. Prevodio je na njemački i engleski jezik. Ističu se njemački prijevodi Jame I. G. Kovačića (Das Massengrab, Zagreb 1962) i zbirka hrvatske lirike (Kroatische Dichtung, Zagreb 1933). Sastavio je šest antologija: antologiju njemačke lirike Gorući grm (Beč–Leipzig 1921), Lirika žutog Istoka (Zagreb 1932), Kineska lirika (Zagreb 1957, 1960, 1962. i 1965), Antologija moderne japanske lirike (Zagreb 1961), Da sva čudesa budu svima znana (Zagreb 1971) i 3 Poems »From st. Peter to Buddha…« (Los Angeles 1973). Surađivao je u periodicima Omladina (1918–19), Der Morgen (1923), Novosti (1923, 1925–28, 1930–32), Prager Presse (1923–24, 1930–32), Zagreber Tagblatt (1923–26), Belgrader Zeitung (1924–25), Hrvatska pozornica (1925–26), Vijenac (1925–27), Morgenblatt (1926–33), Hrvatsko kolo (1927–28, 1931), Kulisa (1927–29), Književnik (1928–29), Hrvatska revija (1929, 1934), Republika (1951, 1953–54, 1966–67, 1969), Stvaranje (1952–53, 1956), Letopis Matice srpske (1954, 1960–61, 1966–67, 1969), Savremenik (1956, 1959–60, 1962), Telegram (1960, 1969), Forum (1968), 15 dana (1968). Pisao je pod pseudonimima i šiframa Zlatko Šumić, Z. Gorian i Z. G. U međuratnom se razdoblju bavio i slikarstvom, osobito akvarelom, a svoje je radove izlagao u Zagrebu (1928, 1935, 1937) i Kaliforniji (Chico). G. je pjesnik široke kulture i obaviještenosti, poeta erudit i eksperimentator, gradski pjesnik i majstor sugestivnih ugođaja (S. Vereš). Jedno je od znatnijih imena hrvatskog prevoditeljstva.

DJELA: Fragmente. Nova Gradiška 1921. – Pjesme. Zagreb 1932. – Kronika bez glavnog lica. Zagreb 1955. – Putovanja i proplanci. Zagreb 1957. – Ogigija. Čuda i čarolije na začaranom otoku. Zagreb 1960. – Gedichte. Bonn 1965. – Poems. Rijeka 1967. – Splendeur de la conscience. Paris 1969. – Zlatko Gorjan. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 115. Zagreb 1985.