Falosom protiv uroka

Praznovjerje neprestano prati čovjeka već od njegova početka. Zaokupljen životnim problemima, napose zagonetkom života i smrti, čovjek je pronalazio predmete, riječi i kretnje da njima odagna nejasan strah. Antički svijet bio je prepun simbolike, religijske i magijske, te vjerovanja u raznovrsna svojstva predmeta i u njihovu djelotvornost, baštinjenu iz ranijih razdoblja i kultura, osobito egipatske i grčke. Falos je simbol prokreative moći – kao aktivni princip stvara i provodi sjeme. Falosu se ne pripisuju nužno ezoterična ili erotska svojstva; on jednostavno izražava prokreativnu moć koja se štuje u mnogim religijama. U suvremenoj psihoanalitičkoj literaturi upotreba izraza falus i falos sve se više razgraničuje; falusom se naziva muški tjelesni organ, dok izraz falos ističe njegovu simboličku vrijednost. Faličko značenje imaju: stopalo, palac, stup, stablo...

Izabran za zaštitnika od uroka, falos je u antici bio često korišten predmet-amulet u najrazličitijim oblicima, materijalima i veličinama.

Što je amulet (amajlija)? Odgovor se nazire u arapskoj riječi hamala, što znači nositi. To je predmet, ponajčešće privjesak, koji praznovjerni ljudi nose kao čarobno sredstvo za obranu od različitih zala, nesreća i bolesti. Amulet se može odnositi na određenoga boga, koji pod svoju zaštitu stavlja nositelja amuleta. Ako se amulet odnosi na životinju, u tom slučaju neke od kvaliteta te životinje postaju korisne za onog koji nosi taj amulet. Arheolozi su davno otkrili da je prethistorijski čovjek nosio amulete. Čini se razumljivim da je neznanstveno razmišljanje začelo uvjerenje da je dobro nositi simbole moći ili važnosti kao zaštitu.