Dioklecijanova Palača Sunca Mladen Pejaković

Dioklecijanova palača građena je po zakonitostima godišnjeg i dnevnog kretanja Sunca pa je logično zaključiti da je ona zapravo prvorazredni spomenik nepobjedivom Suncu - senzacionalno je otkriće prof. Mladena Pejakovića, koji je prije desetak godina počeo istraživati Palaču, no nagla smrt u veljači prošle godine spriječila ga je da dovrši svoju studiju. Ipak, svoja saznanja napisao je u knjizi "Dioklecijanova palača Sunca", kao i u scenariju filma "Palača Sunca" redatelja Bogdana Žižića.

Knjigu prati i dokumentarni i animirani film redatelja Bogdana Žižića, te fotografije Gorana Vranića, koje pokazuju kako pečati i sjene po nebeskim zakonitostima padaju na značajna mjesta u palači i njezinim građevinama. Knjiga je direktan nastavak Pejakovićevih pomnih istraživanja starohrvatske arhitekture u djelu "Omjeri i znakovi" za koje je ovjenčan prestižnom Vjesnikovom nagradom "Ivan Goran Kovačić", 1997. godine. Prof. Pejaković je pokazao da strukture stare crkvene arhitekture duž jadranskog bazena - u velikom dijelu, počivaju na drevnim znanjima antičkih graditelja koji su se ravnali po kretanju Sunca i zviježđa.

"Geografska pozicija Dioklecijanove palače određena je geografskom širinom, latitudom Aspahalatosa, današnjeg Splita. Ta je širina 43,5 stupnjeva. Iz tog se podatka izračunava i put Sunca na mjesnom horizontu. Sunce je, naime, samo dva puta godišnje okomito sa istoka na liniju sjever - jug. Put Sunca u Splitu od geografskog istoka do zimskog i ljetnog istoka na dane solsticija iznosi 33 stupnja. Svi objekti u palači postavljeni su i izgrađeni prema ovim odnosima! Zbog međusobnog usklađivanja geoastronomskih odnosa s arhitekturom, tlocrt palače nije idealan pravokutnik".
Mladen Pejaković