Markiz de Sad: Filozofija u budoaru

Dobro očuvana knjiga iz osobne biblioteke. Prvi vlasnik.

Markiz de Sad
Filozofija u budoaru

Izdavač: Prosveta, Beograd
Godina: 1980.
Stranica: 173
Uvez: Meki

Remek-delo čuvenog markiza, najambiciozniji manifest slobodoumlja svih vremena. Gospodin Dolmanse, neverovatno potkovan svim veštinama libertenstva, obučava mlađanu devicu Eženi neobuzdanim telesnim akrobacijama, ali i duhovnoj gimnastici. Prepuštena madam De Sent Anž i Dolmanseu, Eženi je izuzetno talentovana učenica i veoma brzo napreduje na polju zadovoljstava. „Usadićemo u tu lepu glavicu sva načela najrazuzdanijeg bluda, razbuktaćemo u njoj sve naše ognjeve, ulićemo joj svu našu filozofiju, probudićemo u njoj sve naše želje“, predlaže madam De Sent Anž. Nakon ovih stranica koje obiluju pohotnim scenama i besramnim orgijama, ljupka naivna devojka postaje vrhunski poznavalac filozofije zadovoljstva u kojoj nema tajni.I dva veka nakon smrti, De Sadova revolucionarna strast ne prestaje da šokira i intrigira čitaoce širom sveta: negirajući religiju, moral, integritet, ljubav, odanost i druge tradicionalne vrednosti, on daje viziju novog sveta neograničene seksualne slobode.

Najozloglašeniji pisac svih vremena i kontroverzna osoba, Donatien Alphons Francois, markiz de Sade rođen je 2. lipnja 1740., a umro je 2. prosinca 1814. nakon što je u zatvorima proveo gotovo trideset godina. Markiz de Sade potječe iz francuske plemićke obitelji koja je bila u srodstvu s kraljevskom kućom Burbona. Solidno je školovan, sudjelovao je u sedmogodišnjem ratu, gdje napreduje do čina konjičkog kapetana, oženio se plemkinjom i imao troje djece. Bio bi to nezanimljiv životopis da Markiz de Sade nije volio raskalašen život i pisanje. Jer, umiješan u brojne ljubavne afere i seksualne orgije, de Sade je optuživan za protuprirodni blud, oskvrnjivanje crkvenih svetinja, sumnjičen je za ubojstvo i pokušaj trovanja, zbog čega je desetak puta zatvaran u Francuskoj i Italiji, te je jedva izbjegao giljotinu. Tijekom dugotrajnih tamnovanja de Sade neumorno piše pa u zatvorima nastaju i njegova poznata djela Nova Justina,

Filozofija u budoaru i 120 dana Sodome kojima je na sebe navukao bijes odličnika svoga vremena i zbog kojih je ponovno zatvaran. Naime, njegova literarna opsesija je svijet zla, uživanja u zlu, perverziji, morbidnosti, opakosti, ubijanju, klanju, najbesramnijem seksualnom činu, zlurado opisanom u svim mračnim potankostima. Zato njegovo djelo šokira, sablažnjuje, zato je proglašavano sotonskim i bilo spaljivano na lomačama. Tek sredinom ovog stoljeća pisci, filozofi, kritičari i psihijatri ozbiljnije će podvrgnuti analizi djelo Markiza de Sada. Jedni će ga proglasiti proizvodom bolesna uma, ali mnogi, poput Alberta Camusa, Simone de Beauvoire, Georgesa Bataillea smatrali su ga ingenioznim piscem koji je u svijetu izokrenutih vrijednosti, uz ponešto satire i humora, čitatelju podastro i razotkrio zlo. Promatrana kroz tu prizmu njegova perverzna fabula postaje humana, moralna i odgojna. No, kako god tko doživljavao to djelo, činjenica je da ono u svojoj biti nije plod (ne)morbidne mašte, jer u njemu prepoznajemo crne mrlje čovječanstva još tamo od Kaina, Sodome i Gomore, preko Cezara, Borgia, Inkvizicije, pa sve do nacističkih zvjerstava i gnusnih zločina i zlostavljanja kojima smo svjedoci i u današnjici.