ANA KARENJINA 1-2, Lav Nikolajevič Tolstoj

ANA KARENJINA objavljena je u serijskom obliku u razdoblju od 1873 – 1877 godine. Djelo je stvorilo veliki pomak u društvu – izvještaji iz vremena tvrde da su svi u ruskom društvu raspravljali o knjizi i s nestrpljenjem čekali da se pojavi sljedeći nastavak. Glavna tema romana bio je preljub ženskog glavnog lika Ane zbog čega biva odbačena od strane društva.

Kritička reakcija bila je uglavnom pozitivna i, poput samog romana, strastvena. Djelo objavljeno uz Tolstojev veliki opus, "Rat i mir" (1863. – 1869.) učvrstilo je njegovu reputaciju jednog od najvažnijih ruskih pisaca 19. stoljeća. Ovo je bio prilično velik podvig, s obzirom na to da su njegovi suvremenici obuhvaćali Dostojevskog, Turgenjeva, Gogolja i Ljermontova.

Sredinom 1870-ih godina, u Rusiji su se dogodile velike promjene, a naglasak se stavlja na oslobođenje seljaka 1861. godine. To je bila dugotrajna ekonomska kriza koja je rezultirala velikom promjenom u ruskom društvu, ali, nažalost, nije bila usklađena s državnom reformom. Kao rezultat toga, većina bivših kmetova (oslobođenih seljaka) nastavila je raditi na velikim farmama kao “slobodni” seljaci. “Seljačko pitanje” bilo je veliko političko pitanje u Rusiji u vrijeme pisanje ANE KARENJINE, stoga se Tolstoj, pored ljubavnih priča, bavi i njim u mnogim dijelovima knjige, posebno u trećem dijelu.

Neke od strahota kojih se Tolstoj pribojavao isticao je u pozitivnom svjetlu, na svoj način: “neće sve zapadne inovacije djelovati u Rusiji”. Uza svu zaostalost, Rusija nije bila Europa, a malo ideja ili tehnoloških inovacija promijenilo bi tu činjenicu. Primjerice, scena u kojoj Levin pokušava implementirati novu poljoprivrednu teoriju na svojoj farmi i nailazi na otpor svojih seljaka zapravo je, u stvarnosti, osnovana.

Kompozicija djela je takva da radnja završava upravo na onaj način kako je i počela, a pitanje preljuba, nevjere i braka se proteže kroz cijelo djelo te i na samom kraju ostaje otvoreno. Mnogo duhovnih dijelova u djelu, posebno Levinova borba za pronalaskom Boga, temelji se na Tolstojevom životu. Jedan je kritičar ANU KARENJINU nazvao “duhovnom autobiografijom“. Tolstoj je prolazio kroz mnoge vjerske krize u svom životu i borio se s pronalaskom religioznog načina življenja koji se borio protiv licemjerja i pohlepe Grčke pravoslavne crkve. Iako se u ovom romanu crkva ne spominje često, za to postoji dobar razlog – Tolstoj je ekskomuniciran iz crkve nekoliko godina nakon početka objavljivanja svojih djela i vjerojatno je pazio da bilo kakav komentar u djelu “ANA KARENJINA” ne ispadne provokacija – važno je imati na umu Tolstojeva duhovna pitanja prilikom čitanja ove knjige.

Iako je kritička reakcija na ANU KARENJINU; bila pozitivna, a javnost uzdrmana snagom priče i Tolstojeve proze, sam Tolstoj bio je prilično nezadovoljan romanom. Nazvao ga je 'črčkarijom' i imao je velikih problema s pisanjem. Bio je usred nekoliko religijskih kriza i ubrzo se počeo više zanimati za objavljivanje didaktičkih pamfleta nego za pisanje romana. Doista, s izuzetkom kratke priče 'Smrt Ivana Iljiča' i drugog romana 'Uskrsnuće', proveo je ostatak svog života pišući didaktički materijal o kršćanstvu, obrazovanju i politici.

Izdavač: MLADOST; Zagreb, tvrdi uvez, 929 str. Prijevod: Stjepan Kranjčević. Format: 14 x 20 cm. Knjige su dobro očuvane. S police knjižare.

E-mail: truta.srecko@gmail.com

DOSTAVA KNJIGA - Hrvatska i inozemstvo