Memento Medicine - Značenje i Tehnike Dojenja - Snježana Felzer Puljiz

“Tijekom moje prve trudnoće nisam puno razmišljala o dojenju. Držala sam da je to prirodna stvar. Porod je bio ono s čim je sve završavalo. Nisam ni bila svjesna da je porodom sve tek počinjalo. Kada sam prvi put nakon poroda dobila svoju kćerkicu u ruke nisam znala što bih s njom. Instiktivno sam je privila na grudi, a ona je svojim samo naizgled slabašnim usnicama uhvatila moju dojku i dojenje je počelo. Ipak, položaj u kojem je malena sisala, bio je neispravan pa sam gotovo odmah osjetila jaku bol u dojci, a nedugo zatim pojavile su se i ragade (ranice na bradavicama). Da zlo bude veće, nakon određenog vremena sam prekidala podoj misleći da je beba dovoljno pojela. Sve je to dovelo do toga da je Ana Viktorija izgubila na težini, dobila temperaturu i većinu vremena neutješno plakala.
Na sreću uspjela sam dojiti svoju kćerkicu 13 mjeseci, a njenog mlađeg bracu Stjepana 22 mjeseca. Ipak, mnoge mame iz raznih razloga nisu uspjele dojiti svoju djecu. Najčešći razlog su stari mitovi o dojenju poput «,nestajanja mlijeka»,, «,premalo mlijeka», i «,lošeg ili slabog mlijeka»,. Zatim tu je i utjecaj okoline, ekspanzija proizvodnje raznih nadomjestaka za majčino mlijeko, tzv. formula. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća dojenje prestaje biti općeprihvaćeni način hranjenja djece, a mame sve više hrane djecu adaptiranim kravljim mlijekom. Proizvođači nadomjestaka za majčino mlijeko krše međunarodne sporazume reklamirajući alternativnu prehranu dojenčadi na uštrb dojenja kao tradicionalnog hranjenja dojenčadi koji su primjenjivale naše bake. Danas kao mama koja je ipak uspjela dojiti svoju djecu duže od godine dana, znam gdje sam griješila, a kao savjetnica za dojenje sam i tužna jer znam da sam u tim prvim danima ostala uskraćena za savjet i pomoć u rodilištu.“