Zlatko Tomić: Telekinetic

Budući da nas je Tija u uvodu svojih prošlotjednih Zrnaca podsjetila na „Mjesec hrvatske knjige“ i njegov ovogodišnji moto objasnivši tako zašto ćemo se narednih mjesec dana nas petero baviti domaćim autorima, ja ću se odmah baciti na posao. Ponukana njenim tekstom o Juditi (Marulić) i Sobi na dnu mora (Šćavina), odnosno želeći pisati o nečemu što je istodobno i staro i novo (vjerojatno me lijenost sprečava da se u isti mah, na jednom mjestu, pozabavim dvama djelima koja zadovoljavaju Tijin „nešto staro, nešto novo“ kriterij), odlučila sam predstaviti jedan strip. „A strip je 'nešto staro'?“, reći ćete vi sumnjičavo vrteći glavom. Točno! Strip nipošto nije nov medij; kao umjetnička forma postojao je još u starom Egiptu. I ne samo ondje - spomenut ću i poznati slikovni spis o vojskovođi Tigrova pandža iz pretkolumbovske Južne Amerike, Trajanov stup, japanske svitke, starogrčko slikarstvo, tapiseriju iz Bayeuxa... Svejedno, u literaturi se kao prototip „modernog“ stripa, odnosno samostalnog medija i samostalne umjetnosti, navode ilustrirane humoristične priče u stihu naslovljene Max i Moritz autora Wilhelma Buscha objavljene 1865. g. A ni tih 156 godina nije zanemarljivo, zar ne? Nakon toga je ozbiljno krenulo i (srećom!) zadržalo se sve do danas razvijajući se u tri velika umjetničko-tržišna pravca, pa kad u tom kontekstu govorimo o svijetu stripa govorimo o angloameričkoj, europskoj i japanskoj tradiciji.Nego, nisam namjeravala pisati o povijesti „devete umjetnosti“ i njenim prvim tiskanim rezultatima – moj je izbor trogodišnji prculin zvan Telekinetic. Riječ je o stripu koji dubrovački strip-autor Goran Jovović (Dogodilo se u Harlemu, Zagreb, 2020.) s ponosom ističe kao „prvi dubrovački strip, dubrovačkog autora izdan u Dubrovniku“.Stranica: 166Jezik: DUBROVNIKPismo: LatinicaStanje: OdličnoUvez: TvrdiGodina: 2018