Vrandečić Josip: Zadarski nadbiskup Minuccio Minucci i njegova jadrans

Minuccio Minucci (1551.-1604.) važna je osoba hrvatske, njemačke i talijanske povijesti. Kao doktor obaju prava obnašao je visoke dužnosti u papinskoj diplomaciji ponajprije u Njemačkoj, a zatim i u Španjolskoj, te u Rimu. Osobito se istaknuo u Ratu za Köln (1583.-1587.), kada ga je papa Grgur XIII. poslao kao povjerenika najjačem europskom vladaru Filipu II. kako bi ga uvjerio u potrebu španjolske intervencije na Rajni. Kao zastupnik Pape i bavarske kuće Wittelsbach sudjelovao je u carskim saborima u Regensburgu 1576., odnosno u Augsburgu 1582. godine te je u svojim izvješćima ostavio važna povijesna svjedočanstva o njemačkim, španjolskim i talijanskim prilikama. Djelovao je kao savjetnik kod navedene bavarske kuće u Münchenu i dinastije Este u Modeni. Njemačke vjerske i političke prilike često su ga vodile na putovanje u Rim, u kojemu se istaknuo kao jedan od najboljih poznavatelja prilika u Carstvu. Nakon što je zaređen za svećenika 1587. godine u Pragu, sljedećih se godina brzo uspinjao u rimskoj kuriji, te je početkom 1590-ih postao tajnik Njemačke kongregacije, zadržavši i dalje službu savjetnika bavarskih vladara. Dolaskom pape Klementa VIII. 1592. godine, imenovan je za tajnika odjela Državnog tajništva (Secretaria di Stato) za Njemačku i Istočnu Europu koju je također dobro upoznao tijekom diplomatske služne u Njemačkoj i Rimu. Ta je dužnost postala osobito važna kada je 1593. godine, bitkom kod Siska, počeo dugotrajni habsburško-turski rat, koji je zaokupio papinsku diplomaciju. Minucci je ispred Državnog tajništva dobio zadatak da u protuturski savez uključi Veneciju, Poljsku, Rusiju, dunavske kneževine, čak i krimske Tatare. Budući da se Venecija nije htjela obavezati i ući u rat, njegova Istočna politika doživjela je poraz. Istovremeno se zamjerio habsburškoj struji u Rimu jer je u Carstvu zagovarao bavarske interese, a u Francuskoj pomirenje s protestantskim kraljem Henrikom IV., kada je prihvatio katoličku vjeru. U okruženju različitih kurijalnih frakcija povukao se izvan Rima, da bi napokon, 1596. godine prihvatio katedru zadarskoga nadbiskupa na kojoj je ostao sve do svoje smrti 1604. godine. Zadar Minucciju mu nije bio nepoznat jer je u gradu boravio kao mladić, od 1568. do 1570. godine, kod njegovoga strica nadbiskupa Andrije Minuccija. U Zadru je novi nadbiskup nastojao provesti crkvenu reformu po načelima Tridentskog koncila. Nakon provedene vizitacije 1597., godinu dana kasnije organizirao je dijecezansku sinodu koja je potvrdila provedbu novih koncilskih pravila. Minucci je djelovao u narušenom političkom ambijentu u ozračju rastućeg političkog sukoba između Venecije i Rima. Već 1599. godine zamolio je kuriju da ga razrješi dužnosti, navodeći narušeno zdravlje. Slijedeću je godinu gotovo u cjelosti proveo u rodnim Seravallama, a pred kraj 1602. godine zauvjek je napustio Zadar otišavši u Njemačku, u novu papinsku misiju. U zimi 1604. godine razbolio se tijekom djelovanja na Rajni u pa je u ožujku iste godine preminuo. Sahranjen je u Münchenu. Premda je ostavio veliku arhivsku ostavštinu od 40 kutija u Njemačkom povijesnom institutu u Rimu (Deutsches Historisches Institut in Rom) tek je ovom knjigom našeg uglednog povjesničara prof. dr. Josipa Vrandečića dobio zasluženu znanstvenu monografiju. Razlog nedovoljnog interesa za Minuccija je u njegovoj političkoj zauzetosti za interese Svete stolice i koncilske Obnove. Habsburzi su ga smatrali „čovjekom Venecije“ i Bavarcem. Za njemačke je povjesničare Minucci bio čovjek Rima, koji se aktivno borio protiv protestanata
Stranica: 383
Jezik: hrvatski
Stanje: Vrlo dobro
Uvez: Tvrdi
Godina: 2017