Vladimir Stojsavljević : Opijum za narod

Zreli pripovjedač na kojeg trebamo sve ozbiljnije računati. Jagna Pogačnik, Jutarnji listZreli pripovjedač na kojeg trebamo sve ozbiljnije računati.Jagna Pogačnik, Jutarnji listRoman Opijum za narod, Vladimira Stojsavljevića slika je Zagreba iz godine 1964. Priča nije nostalgično sjećanje na ugodno doba odrastanja, nego je, uz dokumentarnost, opora priča o unaprijed izgubljenim nadama. Iako autor opisuje vlastitu obitelj – likovi majke, oca i dvaju sestara – ustvari opisuje zaboravljeno doba Zagreba, godinu poplave, vrijeme u kojemu je posijano sjeme sadašnjosti, doba hladnog rata, prvog navikavanja na televiziju koja se kolektivno gledala i vrijeme stvaranja životnog okvira glavnog lika... dječaka Velimira. Roman Opijum za narod Vladimira Stojsavljevića slika je Zagreba iz godine 1964. Priča nije nostalgično sjećanje na ugodno doba odrastanja, nego je, uz dokumentarnost, opora priča o unaprijed izgubljenim nadama. Iako autor opisuje vlastitu obitelj – likovi majke, oca i dviju sestara – ustvari opisuje zaboravljeno doba Zagreba, godinu poplave, vrijeme u kojemu je posijano sjeme sadašnjosti, doba hladnog rata, prvog navikavanja na televiziju koja se kolektivno gledala i vrijeme stvaranja životnog okvira glavnog lika, dječaka Velimira. Roman Opijum za narod Vladimira Stojsavljevića slika je Zagreba iz godine 1964. Priča nije nostalgično sjećanje na ugodno doba odrastanja, nego je, uz dokumentarnost, opora priča o unaprijed izgubljenim nadama. Iako autor opisuje vlastitu obitelj – likovi majke, oca i dviju sestara – ustvari opisuje zaboravljeno doba Zagreba, godinu poplave, vrijeme u kojemu je posijano sjeme sadašnjosti, doba hladnog rata, prvog navikavanja na televiziju koja se kolektivno gledala i vrijeme stvaranja životnog okvira glavnog lika, dječaka Velimira.   O autoru   Vladimir Stojsavljević rođen je u Bjelovaru 1950. Škole je pohađao u Zagrebu (osnovna, gimnazija, FF) i Ljubljani (AGRFTV), te diplomirao na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu na Odsjeku režije. Novinarstvom se bavio od 1967. godine (započeo u "Omladinskom tjedniku", a prestao raditi kao novinar "Nacionala" 1997. godine) i tijekom vremena pisao u svim značajnijim tjednicima i dnevnicima bivše i nove države (Start, Vjesnik, Večernji list, Studio, Novi list, Polet, Ultra, Globus, Nacional itd.) Filmom se bavio u ranoj mladosti u KK Zagreb, a filmovi "Luk, brašno, voda", "Tristan i Izolda" i "Muk ili glas na betonu" dobili su visoka republička priznanja. Također glumio nekoliko epizoda u TV serijama, kao i glavnu ulogu u diplomskom igranom filmu "Svjetski rekord" Snježane Tribuson.    Kazališnu karijeru  započeo kao student na Dubrovačkim ljetnim igrama, u predstavi Georgija Para "Eduard Drugi" 1971. godine i otada  do danas režirao i napisao petnaestak vlastitih drama i komedija. Naročite uspješnice bile su "Njegovatelj mašte" s Brankom Cvitković 1983. godine, "Katarina Zrinska" u Teatru ITD 1993. godine u režiji Božidara Violića, te u vlastitoj  režiji komedije "O tome se u našoj kući ne govori" u ZeKaeMu (1996.) i  "Tango, drugi put" u HNK Osijek (1999). Drame "Trač o ljubavi" i "Kradljivac knjiga" također su dobro primljene i kod gledatelja i kod kritike, a zanimljive su i po tome jer prvi puta tematiziraju Sidu te stvaran životopis (K. Miles) na domaćoj sceni.   Dramski tekstovi su mu nagrađivani – prva nagrada Republičkog sekretarijata za kulturu 1985. godine (Ljubav i država) i 1987. godine (Sveti čovjek Bošković), te prva nagrada i otkup na pozivnom natječaju ZeKaeMa (Krundiba) 1980. godine,   treća nagrada "Marin Držić" (Nikola Sedmi) 2008, te više nagrada za radio drame i eseje.     Uz kontinuirani rad dramskog pisca i redatelja, sudjelovao u raznorodnim kazališnim festivalima (BITEF, Splitsko ljeto, Dubrovačke ljetne igre, MESS, Pulsko ljeto, Čakovečko ljeto itd.) kao producent, voditelj okruglih stolova, voditelj marketinga i slično. Svakako jedan od pionira kulturnog marketinga u nas.   Stranica: 256Dimenzije: 14 x 21Jezik: ZagrebPismo: LatinicaStanje: Nova knjigaUvez: TvrdiGodina: 2018