Teorija književne istorije

 Claus Uhlig: Teorija književne istorijePolemičkom argumentacijom o problemu odnosa povijesti i književnosti, ova studija u centar znanstvenog interesa postavlja smisao i spoznajni status književne historiografije. Krizi razumijevanja pojma povijesnog vremena koja je dovela do tumačenja književnog djela samo u kontekstu jednog doba, ovdje se nudi provokativna alternativa takvom teorijskom tradicionalizmu. Pojam historiciteta shvaća se kao korelativan s pojmom temporalnosti, što u vidokrugu književne povijesti autor tumači fenomenom nedjeljivosti vremena. Književni tekst jednog doba sagledava se na istovremenskoj ravni: prema prošlosti kao pamćenju, u sadašnjosti kao momentu završetka djela i budućnosti kao nadi u recepciju.Claus Uhlig tumači literaturu kao svevremenu povijest umjesto da je razumije kao književnu povijest u značenju prošlog. Dovodeći u centar znanstvenog promišljanja problem povijesnog razumijevanja književnosti na ovaj način je zasnovao novu teoriju povijesti književnosti, anticipirajući pojedine stavove buduće teorije simultanosti i još nenapisane antipovijesti književnosti.Razumijevanje konkretnih tekstova, književnih djela ili čak čitavih opusa izvodi iz novih metodoloških principa: palingeneze, ananke i palimpsesta i elaborira ih na primjerima iz anglosaksonske literature: Ofelijina labudova pjesma postaje centralno polazište za okupljanje istih motiva u djelima nastalim prije i poslije Hamleta; antički intertekst sublimira se u sadašnjosti Miltonovog Izgubljenog raja; Wordsworth i Audenova poezija u vidokrugu je lika boga Janusa kao vremenski okupljajuće ogledalske slike. Sve su to ilustracije jedne nove teorije čiji se horizont realizira u novom historizmu sadržanom u pojmu literarnog svevremenskog moćnog trenutka.   Stranica: 238Dimenzije: 16x24Jezik: BeogradPismo: LatinicaStanje: Nova knjigaUvez: TvrdiGodina: 2010