TAKO JE GOVORIO ZARATUSTRA - Friedrich Nietzsche

AUTOR: Friedrich Nietzsche
UVEZ: TVRDI
FORMAT: 20X14 CM
IZDAVAČ: MLADOST ZAGREB
GODINA: 1980.
STRANICA: 357
JEZIK: HRVATSKI

Knjiga za svakoga i ni za koga

Tako je govorio Zaratustra (njem. Also sprach Zarathustra) je djelo njemačkoga filozofa Friedricha Nietzschea, nastalo između 1883. i 1885., a koje govori o mudracu koji se spušta sa svoje planine medu ljude da im iz svojeg obilja održi niz govora o najraznovrsnijim životno-filozofskim problemima. Glavna tema je volja i moć nadčovjeka koja se postavlja kao novo mjerilo svih vrijednosti i postupaka, jer religijski i metafizički Bog više ne može biti orijentacija. Cilj je postaviti nova mjerila čovjeku, moralu i povijesti. Nekadašnje vrijednosti i ideali više ne vrijede, potrošeni su i razotkriveni.

Knjiga ima labavu strukturu. Svaki dio može se čitati neovisno o drugim tekstovima. Djelo je povezano u cjelinu preko lika Zaratustre i njegove namjere da ljudima objavi novo učenje. U prvom djelu, Zaratustra odlazi na trgove i u gradove i pokušava većinu ljudi pridobiti za svoju stvar. Potom, nakon što je posijao sjeme svoje poruke, ponovno se povlaći u samoću. U drugom dijelu, obraća se samo svojim sljedbenicima. No ključne misli, koje postupno sazrijevaju u njemu, on još uvijek drži skrivene od njih. Ponovno bira samoću, da bi u trećem dijelu otkrio svoje najvažnije misli, posljednju tajnu svojeg učenja. Tu govori kao osamljeni pojedinac, okružen samo svojim životinjama. U posljednjem, četvrtom dijelu, sada već sijedi Zaratustra razgovara samo s onima koje naziva višim ljudima: tražiteljima smisla koji u praznini modernog života ne mogu naći utjehu, ali koji su izgubili stare ideale.

Zatarustrina poruka sažima se u nalogu da se svijetu kaže da, i to svijetu onakav kakav jest i kakav je oduvijek bio. Ovaj nalog ne traži žrtvovanje života radi ideala koji kleveću ovaj svijet i obmanjuju nas pričama o onostranostima. Svojim djelom Nietzsche želi sagledati svijet koji nije prekriven velom metafizike i morala. Prema njemu, smisao svijeta ne leži u Bogu niti u nekom moralnom poretku, nego se nalazi u njemu samom. Čovjek se treba osloboditi tereta uma, duha i morala, treba se okrenuti konkretnom, osjetilnom svijetu, u ovostranom pronaći i naći smisao.