ŠULENTIĆ MONOGRAFIJA - Željko Grum

Autor: Grum, Željko
Stranica: 144
Izdavač: Moderna galerija
Godina: 1974
Mjesto izdavanja: Zagreb
Uvez: Tvrdi
Format: 21x24 cm

Šulentić, Zlatko, hrvatski slikar (Glina, 16. III. 1893 – Zagreb, 8. VII. 1971). Studirao slikarstvo na Akademiji u Münchenu (1911–14). Niz godina radio kao likovni pedagog u srednjim školama u Petrinji i na Sušaku te na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti (1938–71). Slikom iz studentskih dana Kasna jesen (1913), naslikanom slobodnim potezima kista i kontrastnim tonovima, predstavio se kao slikar izrazita kolorizma. U tonski modeliranim i psihološki produbljenim portretima (Portret dr. Žanića, 1913; Čovjek s crvenom bradom, 1916; Portret dr. Stjepana Pelca, 1917; Portret Nikole Matanića, 1922; Portret arhitekta Pičmana, 1926) zamjetni su utjecaji ekspresionizma. U stvaranju vlastita stilskog izraza kratko je bio pod utjecajem cézanneizma i kubizma (Iz Maksimira, 1915; Primorska ulica, 1918), kojih se daleka jeka nazire u prozračnosti i lakoći zatvorenih oblika na remek-djelu Place du Tertre (1930). Bogati kolorizam istančanih harmonija, začet u Kasnoj jeseni, buknuo je u ciklusu ulja, crteža i akvarela iz Španjolske i Alžira (1920–21). Od kraja 1930-ih u krajolicima, mrtvim prirodama, portretima i aktovima ostvario je koloristički intimizam (Dvorište Akademije zimi, 1946; Podne u vrtu, 1952), ali i djela u kojima je vidljiva gotovo ekspresionistička žestina (Sv. Jakov na Lošinju, 1959; Silba,1968). U njegovu se opusu izmjenjuju i prožimaju čvrstoća oblika (Japetić, 1942; Na amsterdamskome grachtu, 1952) i koloristička razigranost kojom se približio lirskoj apstrakciji (Bačun, 1943; Moj vrt, 1957; Plješivički vinogradi, 1966; Ljubice, 1968). U posljednjem desetljeću života slikao je i biblijske kompozicije, od kojih se neke nalaze u crkvi i samostanu sv. Franje Ksaverskoga u Zagrebu (Sv. Franjo Asiški, Uskrsnuće Jairove kćeri, Glava sveca). Objavio knjigu uspomena s putovanja po Španjolskoj, sjevernoj Africi i Južnoj Americi (Ljudi, krajevi i beskraj, 1971); u njoj je i dokumentacija o istraživačima braći M. i S. Seljanu. Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1969).