Stjepan Bekavac,Davor Marijan:VUKOVAR -VODIČ PO MEMORIJALNIM MJESTIMA

Nakon što su Jugoslavenska narodna armija (JNA) i srpske snage okupirale Baranju, započele su napad na Osijek, Vinkovce i Vukovar. Zbog teških poraza u prvoj fazi napada na Vukovar, JNA je promijenila taktiku. Grad je danonoćno izlagan strahovitim granatiranjima, kojima su razrušene ili oštećene gotovo sve vukovarske građevine, tako da se život stanovnika odvijao u podrumima. Nisu pošteđeni ni vjerski, kulturni i povijesni spomenici, ni gospodarski i stambeni objekti, čak ni bolnica.Početkom listopada 1991. većina sela vukovarske općine već je bila okupirana, a grad se našao u potpunom okruženju velikog broja vojnika JNA, Teritorijalne obrane Srbije i paravojnih srpskih formacija. Na raspolaganju su imali nekoliko stotina oklopnih borbenih vozila i topova raznih vrsta i kalibara iz kojih je na grad ispaljeno nekoliko stotina tisuća projektila te potporu ratnih brodova i ratnog zrakoplovstva. Nasuprot tome, snage branitelja s oružjem u samom gradu bile su neusporedivo slabije, bez značajnije podrške topništva i bez ratnog zrakoplovstva. U potpunom okruženju mogućnost njihove opskrbe bila je otežana. Procjenjuje se da je s oružjem u ruci u samom Vukovaru bilo oko 1800 – 2000 pripadnika policije, garde (Hrvatske vojske) i dragovoljaca iz raznih krajeva Hrvatske, Bosne i Hercegovine i dijaspore. Uz Hrvate, među vukovarskim braniteljima bili su i pripadnici ostalih naroda u Hrvatskoj: Srbi, Mađari, Rusini, Slovaci, Nijemci, Francuzi i drugi.