Shefali Tsabary: Svjesni roditelj

Počevši od rasterećujuće konstatacije kako nema idealnog djeteta baš kao ni savršenog roditelja, dr. Tsabary postavlja novu paradigmu roditeljstva. Naime, ona odgoj djeteta promatra kao proces spiritualne metamorfoze - upravo nam naše dijete može pomoći u samoosvješćivanju, biti spiritualnim kompasom i katalizatorom duhovne promjene. Preduvjetom povratka k sebi i svojoj biti psihologinja drži kružno dinamički odnos roditelja i djeteta kakav je u opreci s ukorijenjenim jednosmjernim odnosom. To znači da ne doprinosi samo roditelj razvoju djeteta nego se podrazumijeva i obrnuto - dijete potiče osobnu evoluciju roditelja, pomaže mu da se prosvijetli, da podigne svoju razinu budnosti i svjesnosti. Svjesno roditeljstvo podrazumijeva nastojanje usklađivanja s djetetom, čime je u opreci s tradicionalnim, dominantnim roditeljstvom. Roditeljstvo hijerarhijske naravi usmjereno na autoritativnost, u kojemu roditelji svoje potomke kontroliraju i pokušavaju učiniti svojom kopijom za Tsabary je tek izraz nezrelosti i nesigurnosti. Dijete je duša koja vibrira svojom vlastitom frekvencijom i roditelj ga ne može posjedovati. Treba zatomiti ego kako bi naše autentično "ja" došlo do izražaja. Čak i reći "imam dijete" za Tsabary je problematično, jer to znači da ga doživljavamo produžetkom svog ega. Naprotiv, roditelji i djeca duhovni su partneri u zajedničkom napredovanju. Ne smijemo djecu odgajati u projekciji vlastitih želja, jer ona su naši suputnici i učitelji. Zadaća je roditelja da svoje dijete potiče u ostvarenju potencijala, da mu pomogne osnažiti se i emocionalno sazrijeti.  Ujedno roditelji kroz izazove s kojima se kroz proces odrastanja suočava njihovo dijete može i mora procesuirati i razriješiti vlastite potisnute traume, inače će se one perpetuirati i kroz djetetov život. Dakle, doktorica Tsabary polazi od toga da moramo biti u miru sa samim sobom, a ako svoje unutarnje konflikte nismo uspjeli riješiti prije rođenja djeteta, trebalo bi se otvoriti mogućnosti da to pokušamo, uvjetno rečeno, uz njegovu pomoć - najobičniji svakodnevni autentični trenuci interakcije s djetetom inspiracija su i prilika za promjenu. Odgoj djeteta važno je prilagoditi njegovoj prirodi i temperamentu. Kad dobijemo djecu bitno je redefinirati tj. odbaciti svoja apriorna očekivanja i prihvatiti dijete u njegovoj jedinstvenosti, sa svim manjkavostima i otklonima - jer time i mi postajemo cjelovitije osobe. Jednako tako valja se pomiriti i s vlastitim ograničenjima, (prihvaćam da činim najbolje što mogu, i da je najbolje što mogu dovoljno dobro), jer ako ne poštujemo sebe, nećemo moći ni svoje dijete.  U poglavlju na temu discipline Tsabary sugerira da bi taj pojam, koji implicira autoritet i kontrolu, bilo dobro zamijeniti terminom oblikovanje ponašanja gdje se jednaka pozornost posvećuje pozitivnom kao i negativnom ponašanju. Oblikovanje ponašanja implicira pozitivno jačanje gdje dijete hvalimo zbog onoga što je napravilo, umjesto da ga kritiziramo zbog nečega što nije. Inspirativan je dio teksta u kojemu doktorica poručuje da život služi istraživanju, pa je uzaludno protiv njega se boriti i od njega bježati. Život valja prihvatiti onakvim kakav on jest, sa svim njegovim manifestacijama kao ultimativno dobrim jer su prilika za učenje i rast. Život je neutralan, nije ni dobar ni loš, a na nama je odluka kako ćemo ga interpretirati. Kad nam je teško ne smijemo se prepustiti ulozi žrtve - nije dovoljno samo preživjeti ili suočiti se s izazovom, već život valja shvatiti kao avanturu. Imajući takav primjer, i djeca će vedro pristupati svim segmentima života i pri tome se osjećati moćno, jer ponašanje djeteta nije ništa drugo do odaziv na energiju roditelja. Stranica: 283Jezik: ČAKOVECPismo: LatinicaStanje: Nova knjigaUvez: Meki s ovitkomGodina: 2013