ROBERTO BOLANO: Telefonski pozivi

Kako već imam četrdeset četiri godine, dat ću nekoliko savjeta koji se tiču umijeća pisanja priča. 1. Nikada ne pišite jednu po jednu priču. Pišete li jednu po jednu priču, iskreno govoreći, može vam se dogoditi da ćete jednu te istu priču pisati sve do smrti. 2. Najbolje je pisati po tri priče odjednom, ili po pet priča odjednom. Mislite li da imate dovoljno energije, pišite devet priča odjednom ili petnaest priča odjednom.  3. Pazite: iskušenje da pišete dvije priče odjednom isto je tako opasno kao predavati se pisanju jedne po jedne priče, a osim toga nosi u sebi zaraznu igru ljubavnih zrcala: dvostruku sliku koja stvara melankoliju. [. . .] 6. Pisac priča mora biti hrabar. Žalosno je to priznati, ali tako je. 7. Pisci priča obično se hvale da su pročitali Petrusa Borela. Ali zapravo je vrlo očito da većina pisaca priča pokušava oponašati Petrusa Borela. Velika pogreška: trebali bi oponašati Petrusa Borela u odijevanju! Međutim, stvar je u tome da o Petrusu Borelu zapravo ništa ne znaju! Ni o Gautieru, ni o Nervalu!  8. Mogli bismo se nešto dogovoriti. Čitajte Petrusa Borela, odijevajte se kao Petrus Borel, ali čitajte i Julesa Renarda i Marcela Schwoba, pogotovo čitajte Marcela Schwoba, a nakon njega prijeđite na čitanje Alfonsa Reyesa, pa onda na čitanje Borgesa.  9. Prava je istina da s Edgarom Allanom Poeom imamo i više nego dovoljno.  10. Razmotrite točku broj devet. Razmotrite je i razmišljajte o njoj. Još uvijek imate vremena. Trebali biste razmišljati o točki broj devet. I to ako je moguće – na koljenima.  Stranica: 224Jezik: ZagrebPismo: LatinicaStanje: Nova knjigaUvez: MekiGodina: 2016