Ritual rimski

Ritual rimskiIstomaccen slovinski po Bartolomeu Kassichiu popu bogoslovcu od Druxbae Yesusovae ...Obrednik je liturgijska knjiga kojom se služi svećenik za slavlje sakramenata i nekih drugih nesakramentalnih slavlja, poput blagoslova, procesija, sprovoda ili nekih drugih obreda. U počecima Crkve takve knjige nije bilo, nego su biskupi i svećenici zapravo improvizirali obred, ali se s vremenom pokazala potreba za stvaranjem konkretnih obrazaca kako se kroz improvizaciju ne bi uvukli elementi koji ne bi smjeli biti prisutni. Polako su se, dakle, oblikovale neke brošurice, koje su svećenici sami sebi pravili, a onda su, međusobnim dijeljenjem i prepravljanjem nastajale jedinstvenije knjižice, odnosno one kojima se služilo više svećenika. Kasnijim su ujedinjavanjem nastajali takvi predobrednici na razini gradova i biskupija, a kako je njih ipak bilo previše i kako su se međusobno prilično razlikovali, i sadržajem i kvalitetom, pokazala se potreba za stvaranjem jednog jedinstvenog obrednika za cijelu Crkvu.Takav prvi obrednik u punom smislu riječi izdao je papa Pavao V. 17. lipnja 1614. god., i to pod nazivom Rituale Romanum (Rimski obrednik), ali on nije bio obvezujući, nego preporučljiv, odnosno biskupije i crkvene pokrajine su se i dalje mogle služiti svojim krajevnim obrednicima. U praksi je to najčešće bilo tako da su se na kraju tog rimskog obrednika dodali dodaci, odnosno oni obredi koji su se uvriježili u određenim krajevima, a kako za njih nije bilo mjesta u Rimskom obredniku, pridodani su na takav način. Uz takve obrednike, neke su biskupije ipak odlučile zadržati svoje obrednike, ali su i oni s vremenom iščezavali, odnosno sve češće preuzimali obrede iz Rimskog obrednika, tako da su u 20. st. ostale tek ponegdje neke specifičnosti. Mi se kao narod možemo pohvaliti dugim zadržavanjem naših specifičnosti, a neke su čak ostale do danas, ali je tu više riječ o “usmenoj predaji” i “dobroj tradiciji”, a ne o službenim liturgijskim propisima.Takvo zadržavanje naših posebnosti možemo najvećim dijelom zahvaliti Bartolu Kašiću, ne samo kao prvom prevoditelju Rimskog obrednika na hrvatski jezik, nego i kao onome čiji je dodatak imao posebnog utjecaja na sve to, što će biti razvidno iz daljnjeg teksta.Već sedam godina nakon izdanja Rimskog obrednika pape Pavla V. 1614., dolazi do objavljivanja njegova prvog prijevoda. Riječ je o djelomičnom prijevodu na albanski jezik, kojega je priredio biskup Petar Budi, a tiskan je u Rimu 1621. god. Prvi pak cjeloviti prijevod, što smo već naveli, bio je prijevod Bartola Kašića, i to je činjenica na koju trebamo kao narod i kao vjernici biti iznimno ponosni. Posebice jer je sve to teklo vrlo mučno, a Kašićev obiman i iznimno kvalitetan posao nije dovoljno niti poznat niti cijenjen.Kašić je, naime, najprije 1622. god. počeo na hrvatski jezik prevoditi Novi zavjet, ali je tri godine poslije dobio nalog od rimske Propagande da prevede cijelo Sveto pismo. Kada ga je 1633. godine dovršio i dobio odobrenje za tisak, neki su mu “našijenci”, koji su bili protiv novog hrvatskog književnog i liturgijskog jezika, pisanog latinicom, počeli stvarati nemale poteškoće, što je rezultiralo zabranom njegova tiskanja. Taj će prijevod Svetog pisma, ponavljamo, biti objelodanjen tek 1999. godine, a u tom smislu označava tek određeno odavanje priznanja ovom autoru koji nije bio priznat za života.Prijevod Rimskog obrednika takvoj je sudbini tek zamalo izbjegao. Naime, iako je na molbu tadašnjega tajnika Propagande, Francesca Ingolia, Kašić preveo Rituale Romanum još 1636., zbog iznimno teških okolnosti, izazvanih većim dijelom navedenom polemikama oko hrvatskoga književnog jezika, kao i činjenicom da brevijar, kao važnija liturgijska knjiga, još nije tiskana na hrvatskom jeziku, uspio ga je, i to teškom mukom, objaviti tek 1640. godine. Čini se kako je oko toga najviše nesuglasica imao s fra Rafaelom Levakovićem, tadašnjim urednikom hrvatskih liturgijskih knjiga u Propagandinoj tiskari, koji se zalagao za rusificiranu inačicu glagoljice, a uz to se i sam nudio za prevođenje Rituala, dakako glagoljskog.Danas nam još uvijek ostaje nejasno kako se Propaganda odlučila izdati Obrednik na živom hrvatskom jeziku, pogotovo kada se zna kako su kardinali te Kongregacije, u nazočnosti pape Urbana VIII., na svojoj sjednici od 17. prosinca 1627. god., donijeli odluku da se liturgijske knjige za Hrvate tiskaju na ćirilici i glagoljici. Listajući Kašićevu autobiografiju, stječemo dojam kako bi jedan od razloga mogao biti i Kašićev podnesak Svetoj Stolici o apostolskoj vizitaciji na području pod Turcima, a koji se dojmio pape Urbana VIII. Naime, Kašiću je bilo jasno kako je narod tu gotovo bez duhovnog vodstva i u velikom vjerskom neznanju, pa bi mogao potpasti pod utjecaj šizmatika i heretika, a kako bi se to spriječilo, važno je da mu otajstva budu razumljiva, tj. na živom jeziku.osim našeg primjerka prodaje se i ovaj primjerakwww.abebooks.com/first-edition/Ritual-Rimski-Istomaccen-Slovinski-Rituale-Romanum/31501221866/bdStranica: 450Dimenzije: 16x21.5Jezik: RimPismo: LatinicaStanje: Vrlo dobroUvez: TvrdiGodina: 1640