Raj za neženje, Tartar za device

Herman Melville: Raj za neženje, Tartar za device Ako je itko sumnjao u postojanje raja i pakla, sada ima Hermana Melvillea, koji je posjetio oba mjesta, zabilježio najvažnije detalje i ostavio čitatelju da sam izvuče zaključke. Ispada da je Melville putnik u drugim svjetovima, i iako sigurno nije teolog, ipak tvrdi da ta dva mjesta nisu ni na koji način povezana. Ali opet, ispada da ih nešto povezuje. A to nešto je neobično svjetlo, koje se, iako je međusobno različito, pojavljuje samo na ova dva mjesta. Priča u dva poglavlja, nejednake duljine (priča o Tartaru je nešto duža, možda zato što se toliko zna o Raju), pod naslovom Raj za neženja, Tartar za djevice, pojavila se 1855. u Harper's Weeklyju. Autor je 1849. godine boravio u raju, naravno, nalazi se u poznatom gradu Londonu. Čak i bez teološkog znanja, shvaćamo da je svjetlost koja obasjava nebo najljepša koja se može zamisliti. Kako je do nje došlo, autor objašnjava između redaka, stidljivo, reklo bi se da je i sam pomalo nespretan. To nije svjetlost južnih klima, gdje se obilno izlijeva na sve. Ta svjetlost osvjetljava krug, koji tvore određene raskošne građevine i dijelovi rijeke Temze. Izvan tog nebeskog kruga svjetlost je drugačija. Tartarus se nalazi na drugoj strani svijeta, tako reći, u nebeskom Massachusettsu. Obilazeći ga nakon raja, autor je vidio da njime vlada stroj, a svjetlost je uvijek intenzivno bijela. U paklu, drugom nazivu za Tartar, svjetlost je intenzivnija nego u londonskom krugu. U obilasku Tartara, autor je, kao i kada je obilazio nebo, imao vodiča, ali čak i ako ga nije imao, snježnobijela svjetlost koja prodire unutra čini vidljivom svu patnju. Kad se patnja ne bi mogla vidjeti, ne bi imala svrhu. Ne treba ni govoriti da patnja u ovom Tartatu daleko nadilazi poruke iz slika Jeronima Boscha, iako tamo nema vatre. Tamo vlada vječni led.  Stranica: 59Jezik: BeogradPismo: LatinicaStanje: Nova knjigaUvez: MekiGodina: 2018