PRIRODA KAO GLAS - Miroslav Čabrajec

(Kastafska faza u pjesničkom opusu Vladimira Nazora 1908-1918)

Godina 2010.
Stranica 142
Uvez plastificirani
IC Rijeka

Polustoljetna kontinuirana, bujna i plodna, glasna i rezonantna prisutnost Vladimira Nazora u prostranstvima hrvatske književnosti, toliko je atipična, posebna i svoja, da zahtijeva jednako posebne, svoje, a ujedno i vrlo oprezne postupke u nastojanjima da se ona uključi u sustave normirane književnopovijesne periodizacije.
Antun Barac je već 1918. godine imajući pred sobom upravo zaključenu kastafsku fazu, upozoravao decidirano da je Vladimir Nazor poseban slučaj u povijesti hrvatske književnosti: "Trpati Nazora u kojekakve kategorije je besmisleno. On je samotnik, i kao takav stoji iznad, izvan skupina."
Nalazeći se u metodološkom procjepu između kategorije Nazorove pripadnosti jednom vremenu i vladajućem stilu tog jasno određenog vremena (za kastavskog Nazora to je po Flakeru secesionističko – impresionistička perioda) i međuvremenske univerzalne kategorije umjetničke (pjesničke) vrijednosti po kojoj se autentični pjesnik otima pečatu svoga doba i strži nad njim, valja naći u pjesničkom opusu čvrsto funkcionalno uporište da bi se poništila opasnost zaplitanja u zamku dokaznog postupka koji bi se objavio kao klasična deductio ab absurdum. Takvo uporište mogu biti samo autentična remek-djela po kojima je Vladimir Nazor autentično veliki pjesnik. Ovaj zapis o kastavskom Nazoru nastoji pronaći svoj smisao u identificiranju i vrijednosnom ilustriranju nazorovskih remek-djela.