Plan du golfe de Cattaro

Beautemps-Beaupré, Charles François: Plan du golfe de CattaroPožunskim mirom, sklopljenim u prosincu 1805, Austrija je prepustila Francuzima teritorij Istre i Dalmacije te Napoleon, pripremajući se za utvrđivanje vitalnih točaka na istočnoj obali Jadrana, 6. veljače 1806. upućuje Beautemps-Beaupréa da provede hidrografska mjerenja. Beautemps, tada pomoćnik direktora Hidrografskog instituta u Parizu, kojeg svjetska kartografska znanost smatra ocem moderne hidrografije, već je poznat i cijenjen kao pionir u primjeni novih triangulacijskih opažanja u određivanju položaja kopnenih obilježja. Na temelju kapitalnog rada Metode izrade hidrografskih karata i planova, tiskana 1808, Beautemps je 1810. izabran u članstvo Francuske akademije nauka.Kako bi po Napoleonovu nalogu proveo mjernu kampanju istočne obale Jadrana Beautemps se u ožujku 1806. u Veneciji ukrcava na brod s pomoćnicima, hidrografskim inženjerom Magliore-Thomasom Daussyjem (1758–1826) i poručnikom talijanske kraljevske mornarice Ticianom. Beautempsov život i rad opisan je u knjizi Oliviera Chapuisa A la mer comme au ciel, Beautemps-Beaupre & la naissance de l’hydrographie modern (1999), dok je njegovo djelovanje na premjeru istočne obale Jadrana iznio Mithad Kozličić u knjizi Istočni Jadran u djelu Beautemps-Beaupréa (2006).Iz Beautempsova Izvješća predana uz atlas proizlazi da su francuski hidrografi uspjeli dovršiti mjerenja istočne obale Istre, od Pirana, Pule, Verude, Limskog kanala i Umaga, do početka srpnja 1806, upravo u vremenu kada ruska eskadra uz potporu Engleza zaposjeda Boku kotorsku. U srpnju se Beautempsu pri kartografiranju zadarskog područja, Rogoznice i okoline šibenske luke pridružio kapetan François Henry Daugier (1764–1834). Nakon što su završili premjer splitske luke, kampanju su 20. rujna prisiljeni prekinuti jer engleska flota ulazi u Jadran. Kako dragocjeni hidrografski podaci i snimke ne bi završili u rukama neprijatelja, Beautemps se 28. rujna 1806. u Veneciji iskrcao s broda.Na putu u Pariz kartografske podatke predao je Vojno-geografskom institutu u Milanu, da se u toj instituciji pod ravnateljstvom ministra rata Kraljevine Italije, divizijskoga generala Marie Françoisa de Caffarellija (1766–1849), za Napoleonovu osobnu uporabu izrade rukopisne pomorske karte. Karte izrađuje glavni kartograf instituta Carl August Ekerlin (1773–1843) uz pomoć kaligrafa Paola Birasca.Sadržaj atlasa naslovljena Hidrografski prikaz luka Kraljevine Italije (skraćeno zvana Napoleonov atlas) opisala je Mira Miletić-Drder u knjizi Pet stoljeća geografskih i pomorskih karata Hrvatske (2005). Atlas se sastoji od petnaest rukopisnih karata različitih veličina u mjerilu 1:7.200 i dva lista obalnih kontura, crtanih tušem i vodenim bojama, i smatra se najvećim kartografskim dostignućem toga doba.Za izradu karata korišten je najkvalitetniji papir engleske radionice Jamesa Whatmana u Kentu, na čijim se listovima nalaze vodeni žigovi „J. Whatman 1801.“ te prikaz „glave Napoleona“. Uz atlas je Beautemps u Parizu 1. srpnja 1807. napisao i rukopisno Izvješće na 65 stranica.Iz provedena istraživanja pretpostavljamo da je Napoleonov atlas trebao biti uručen vladaru, najvjerojatnije potkraj prosinca 1807, kada Napoleon dolazi u Veneciju proglasiti posinka potkralja Italije, Eugena de Beuharnaisa, “princom Venecije”, ali tada crtanje karata još nije bilo završeno. U konačnosti atlas nikada nije uručen Napoleonu, ponajprije stoga što su u međuvremenu kartografi Hidrografskog instituta u Parizu, pod vodstvom Beautempsa, izradili karte identične onima u Napoleonovu atlasu, a uspostavom baze engleske flote na Visu, u ožujku 1809, Napoleon je bio prisiljen trajno napustiti projekt fortifikacije luka na istočnojadranskoj obali.Dimenzije: 98x68Jezik: ParizPismo: LatinicaStanje: Vrlo dobroUvez: MekiGodina: 1820