Pisctole, i evanghielya priko suega godiscta novo istomacena po raslog

Ivan Bandulavić: Pisctole, i evanghielya priko suega godiscta novo istomacena po raslogu Missala Duora Rimskoga: od svieh pomagnkanyih koliko moguchie biesce koya do sad ne biechu ocisctena: i sa suijmi koya dosad u slovinski yesik magnakahu s' velikom pomgnom istomacena i vierno prinessena, s'noviema suetzima: pristupiesce k'gnim mnoghij blagoslovi: Red karsctenya i Kalendar Pape Gargura s'Tabulom Blandanijih pomiscglivijih: i s'Tabulom u koyoi se cini miena MiessezBandulavić, Ivan, hrvatski vjerski pisac (Skoplje, danas Uskoplje / Donji Vakuf, druga polovica XVI. st. – ?, prva polovica XVII. st.). Franjevac, djelovao u Bosni, a kraće vrijeme i u Dalmaciji. Objavio djelo Pištole i Evanđelja priko svega godišta novo istomačena po razlogu Misala Dvora rimskoga (1613), što je zapravo prerađeno i dopunjeno izdanje najstarijega latiničkoga hrvatskog lekcionara Bernardina Splićanina iz 1495. te prvo djelo bosanskoga franjevačkog pisca tiskano na latinici. Ipak, novost je Bandulavićeva lekcionara u tome što je u nj uvrstio prijevode nekih poslanica i evanđelja kojih nije bilo u starijim hrvatskim izdanjima, zatim tekst svih prefacija te božićnu pjesmu Pisanca u se vrime godišta. Na kraju knjige dodao je tumačenja riječi koje je smatrao zastarjelima. Bandulavić je bio suvremenik utemeljitelja franjevačke književnosti u Bosni na hrvatskom jeziku fra Matije Divkovića, ali je za razliku od njega (koji je objavljivao isključivo na bosanici ili tzv. zapadnoj ćirilici) bio prvi bosanski franjevac koji je svoja djela objavljivao latinicom. Bandulavićev lekcionar pisan je svojevrsnom mješavinom čakavštine i bosanske štokavštine, a to je nedvojbeno bio jedan od razloga što se ubrzo počeo upotrebljavati i izvan granica Bosne, posebno u Dalmaciji i Slavoniji (drugi je razlog svakako u tome što je u Bandulavićevo vrijeme franjevačka provincija Bosna Srebrena obuhvaćala i veći dio Slavonije i Dalmacije). Zato je, uključujući neke preradbe slavonskih franjevaca, npr. N. Kesića (1740), E. Pavića (1764), M. Lanosovića (1794), i dalmatinskog franjevca P. Kneževića (1773), tijekom dvaju stoljeća Bandulavićev lekcionar tiskan u 20-ak izdanja, od kojih se u pojedinim bibliografijama i katalozima čak 14 pripisuje samomu Bandulaviću.Stranica: 247Dimenzije: 21x27.5Jezik: VenecijaPismo: LatinicaStanje: Vrlo dobroUvez: TvrdiGodina: 1699