Pierre Bayard: Kako govoriti o mjestima na kojima nismo bili

Ako želimo pisati ili pričati o putovanjima, ne moramo putovati. Neki putopisi su izmišljeni, a opisane zemlje izmaštane, neki pisci su se informirali kod stvarnih putnika, neki čitanjem putopisa, neki su na teren poslali izaslanike. Naslovnica bi mogla sugerirati: putovanje, ne-putovanje, laž, maštu.  Ako ćete ići na doslovnu naslovnicu, evo par ideja: Karta svijeta / Izmišljena karta svijeta / Lik sjedi u fotelji i u mislima putuje svijetom ili on i fotelja stvarno lete nad kuglom. Meni se najdražom čini ideja potpunog kaosa. Ako će pomoći, evo lokacija koje se spominju u knjizi: Kina, Konstantinopol (danas Istanbul), London, Indija, Uskršnji otok, Boston, Korint, Samoansko otočje, Chicago, transsibirska željeznica, Formoza (danas Tajvan), New York Slike koje se spominju u tekstu: -          Jednorog (s dlakom kao u bivola, a nogu kao u slona; na sredini čela ima crn i krupan rog, jezik je potpuno obloženim vrlo velikim bodljama. Glava im je kao u divljeg vepra), Grifoni (ptice slične jeguljama, NE polulavovi), krijesnice, ljudi jašu vodenkonje i nosoroge (još bolje ako ti ljudi imaju pseća lica), -          Kipovi na uskršnjem otoku -          Spaljivanje žene na lomači nakon smrti muža (Indijski običaj) -          Biznismen zabada nož u nekoga -          Indijanci -          Bombardiranje, u podrumu zgrade ljubavnica umire u naručju svog voljenog tijekom seksualnog čina  -          Mladi (skroz mladi, tinejđeri) urođenici sa Samoe se sugestivno grle -          Nasadi duhana, stabla eukaliptusa, sasafrasi, tulipanovci, katalpe, hrastovi, stabla papaje <br><br>Stranica: 184<br>Dimenzije: 12x18,5<br>Jezik: ZAGREB<br>Pismo: Latinica<br>Stanje: Nova knjiga<br>Uvez: Meki<br>Godina: 2024<br>