Oswald Spengler: Godine odluke,Heraklit,Misli,Duh našeg doba,Čovjek i

Godine odlukeKnjiga je kompilacija triju tekstova Oswalda Spenglera: 1. Jahre der Entscheidung. Deutschland und die weltgeschichtliche Entwicklung/Godine odluke. Njemačka i svjetskopovijesni razvoj, 2. „Das Doppelantlitz Russlands und die deutschen Ostprobleme/Dvostruko lice Rusije i njemački istočni problemi“ i 3. „Ist Weltfriede möglich?/Je li svjetski mir moguć?“. Odabrani radovi ulaze u red njegovih najpoznatijih političkih tekstova, za koje je Theodor W. Adorno ustvrdio da su nastali nakon „Spenglerove propasti“, aludirajući pritom na autorovo kapitalno djelo Propast Zapada. Odbacujući linearno shvaćanje povijesti, Spengler iznosi tvrdnju da je u ljudskoj povijesti, koja nema kontinuitet, postojalo osam kultura između kojih nema stvarnoga prožimanja jer je svaka jedinstvena i neponovljiva u svojim izražajnim mogućnostima. Kulture shvaćene kao organizmi imaju svoj vijek trajanja i predvidljive faze razvoja te se mogu uspoređivati.Služeći se morfološkom metodom, koju je baštinio od Johanna W. Goethea, i povijesnim analogijama Spengler se upustio u „predviđanje“ budućih povijesnih procesa, tj. onoga što se treba dogoditi. Godine odluke odmah nakon objavljivanja postaju veliki nakladnički uspjeh u Njemačkoj, ali i izvan nje. Knjiga je prevedena na brojne svjetske jezike (engleski, francuski, talijanski, španjolski i dr.).Heraklit Riječ je o prijevodu doktorske disertacije Oswalda Spenglera Der metaphysische Grundgedanke der heraklitischen Philosophie / Metafizičke osnove heraklitovske filozofije, koja je napisana pod mentorskim vodstvom prof. dr. Aloisa Riehla (1844.–1924.), jednog od najznačajnijih predstavnika novokantovske filozofije, i obranjena na Visokom filozofskom fakultetu Ujedinjenog Friedrichs-Universitata (Halle – Wittenberg), 1904. godine. Uponovljenom izdanju disertacije, u knjizi Reden und Aufsätze (München, 1937.), tekst je dobio naslov „Heraklit. Eine Studie über den energetischen Grundgedanken seiner Philosophie / Heraklit. Studija o energetskim osnovama njegove filozofije“.Dajući svoje tumačenje filozofije grčkoga mislioca Heraklita iz Efeza (544. – o. 480. pr. Kr.), poznatoga pod nadimkom „Mračni“, jer se već prema mišljenju suvremenika izražavao na vrlo nejasan način o svojim pogledima na svijet, Spengler se pozvao na tada vrlo popularnoga njemačkoga prirodoznanstvenika i filozofa Wilhelma Friedricha Ostwalda (1853.–1932.), koji je zastupao teoriju energizma, tj. ustvrdio je da pojam materije i pojam duha treba zamijeniti pojmom energije. Na tom je tragu Spengler izradio svoju disertaciju koju je podijelio na sljedeća poglavlja: A) Čisto kretanje – I. Prva formulacija: panta rei: 1. Kozmos kao energetski proces, 2. Vatra, 3. Panta rei kao formalni princip organske prirode; II. Druga formulacija: Borba suprotnosti; B) Formalni princip: I. Ideja forme općenito; II. Forma kao uvjet kretanja; III. Ideja jedinstva i nužnosti.Iako je riječ o mladenačkom djelu, zanimljivo je da je Spengler već tada jasno naznačio neke od osnovnih teza koje će razraditi u kapitalnom djelu "Propast Zapada", u kojem je objavio svoju morfološku sliku svjetske povijesti gledanu kroz osam kultura koje ne slijede povijesni kontinuitet nego svaka za sebe živi svoj poseban život koji ima svoj predvidljiv kraj nakon što je iscrpla sve mogućnosti koje su ležale u njezinoj „duši“.Da bi se suvremenom čitatelju što više približio smisao Heraklitovih fragmenata navedenih u disertaciji, korišteno je više prijevoda hrvatskih filozofa i jezikoslovaca, koji se po logici stvari, često vrlo razlikuju, ali pridonose boljem razumijevanju onoga što se htjelo reći. U tu je svrhu izrađen i pojmovnik grčkih i njemačkih pojmova korištenih u tekstu.Kao poseban dodatak donosi se studija o W. F. Ostwaldu i njegovoj filozofiji energizma te Heraklitovi fragmenti na grčkome jeziku i tri hrvatska prijevoda.MisliRiječ je o izboru iz knjiga i rasprava Oswalda Spenglera objavljenih u razdoblju od 1904. do 1938. godine: 1. Heraklit(1904.); „Krieg, Drama und Roman / Rat, drama i roman (1938.)“; 3. Der Untergang des Abendlandes / Propast Zapada, I.–II. (1918.–1922.); 4. Preussentum und Sozialismus / Prustvo i socijalizam (1919.); 5. „Pessimismus? / Pesimizam? (1921.)“; 6. „Frankreich und Europe / Francuska i Europa (1924.)“; 6. Politische Pflichten des deutschen Jugend / Političke dužnosti njemačke mladeži (1924.); 7. „Neue Formen der Weltpolitik / Novi oblici svjetske politike (1924.)“; 8. Neubau des deutschen Reiches / Nova izgradnja njemačkoga Reicha (1924.)“; 9. „Aufgaben des Adels / Zadaće plemstva (1924.)“; 10. „Das Verhältnis von Wirtschaft und Steuerpolitik seit 1750 / Odnos gospodarstva i porezne politike od 1750. godine (1924.)“; 11. „Nietzsche und sein Jahrhundert / Nietzsche i njegovo stoljeće (1924.)“; 12. „Das heutige Verhältnis zwischen Wirtschaft und Weltpolitik / Današnji odnos gospodarstva i svjetske politike (1926.)“; 13. „Vom deutschen Volkscharakter / O njemačkom narodnom karakteru (1927.)“; 14. „Einführung zu einem Aufsatz R. Korherrs über den Geburtenrückgang / Uvod u raspravu R. Korherra o opadanju broja poroda (1927.)“; 15. Der Mensh und die Technik / Čovjek i tehnika (1931.)“; 16. „Vorwort zu den Politischen Schriften / Predgovor Političkim spisima (1934.)“; 17. „Wirtschaft und Eigentum / Gospodarstvo i vlasništvo (1933.)“; 18. Jahre der Entscheidung / Godine odluke (1933.); 19. „Zur Weltgeschichte des zweiten vorchristlichen Jahrtausends / Prilog svjetskoj povijesti drugoga tisućljeća predkršćanske ere (1935.)“ i 20.  „Ist Weltfriede möglich? / Je li svjetski mir moguć? (1936.). Osim citata iz navedenih djela urednica Misli, dr. Hildegard Kornhardt (1910.–1959.), koja je napisala i pogovor u kojem je objasnila svoje motive za objavljivanje zbirke Spenglerovih misli, napravila je izbor iz neobjavljenih rukopisa (fragmenata) O. Spenglera, poznati kao Politica i Poetica, koji su pohranjeni u Bavarskome državnom arhivu u Münchenu. Odbacujući linearno shvaćanje povijesti, Spengler iznosi mišljenje da je u ljudskoj povijesti postojalo osam kultura koje su jedinstvene i neponovljive u svojim izražajnim mogućnostima. U skladu sa Spenglerovim shvaćanjem svjetske povijesti citati su podijeljeni u više cjelina koje na reprezentativan način odražavaju njegove poglede na sudbinu, religiju, dušu, povijest, mišljenje, državu, staleže i profesije, vlasništvo te brojne druge teme iz filozofije povijesti. Duh našeg dobaKnjiga Geist unserer Zeit / Duh našega doba nastala je kao kompilacija citata Oswalda Spenglera objavljenih u njegovim knjigama i raspravama: 1. Der Untergang des Abendlandes / Propast Zapada (I./1918.; II./1922.); 2. Preussentum und Sozialismus / Prustvo i socijalizam (1919.); 3. „Politische Pflichten der deutschen Jugend / Političke dužnosti njemačke mladeži (1924.)“; 4. Neubau des deutschen Reiches / Obnova njemačkoga Reicha (1924.)“, 5. Jahre der Entscheidung / Godine odluke (1933.); 6. Politische Schriften / Politički spisi (1934.); 7. Der Mensch und die Technik / Čovjek i tehnika(1931.) i 8. Reden und Aufsätze / Govori i članci (1937.)Urednik kompilacije dr. Rudolf Fleck izabrane je citate podijelio u devet poglavlja: 1. Čovjek i život, 2. Svjetska povijest, 3. Svjetonazor, 4. Vodstvo i moć, 5. Kultura, 6. Tehnika, 7. Politika i gospodarstvo, 8. Englez i Nijemac te 9. Njemačka i budućnost. Izabrani citati i način na koji su poredani, prema urednikovu su mišljenju, trebali na plastičan način čitatelju predočiti Spenglerovu sliku povijesti temeljenu na njegovoj morfološkoj metodi koju je baštinio od Goethea. Prema Spenglerovu mišljneju u ljudskoj je povijesti postojalo osam kultura koje su jedinstvene i neponovljive u svojoj pojavnosti, ali zbog nepostojanja povijesnoga kontinuiteta, njih je moguće uspoređivati, tj. metodom povijesnih analogija „predviđati“ buduće događaje i „rekonstruirati“ one prošle koji nisu ostavili iza sebe neki materijalni trag. U tu je svrhu Spengler ponudio svoje usporedne tablice povijesnih istodobnosti, kojima, u morfološkom smislu, potkrepljuje svoj pogled na svjetsku povijest i ulogu čovjeka u njoj.Čovjek i tehnikaKako je došlo do podjele na stvaralačke i "nestvaralačke" ljude, mogli bismo se zapitati u knjizi njemačkog filozofa Oswalda Spenglera Čovjek i tehnika, koju je upravo u prijevodu Vere Mosković objavio AGM. Naime Spengler je čovječanstvo podijelio na dvije vrste ljudi – stvaralačke i ‘nestvaralačke’ – na umjetnike i one koji su sačinjavali masu, a upozorava na opasnosti koje tehnologija i industrijalizacija donose kulturi. Posebno upozorava na tendenciju širenja zapadnjačke tehnologije među neprijateljskim obojenim rasama koje je mogu iskoristiti kao oružje protiv Europe.Autor Propasti Zapada, odbacujući linearno shvaćanje povijesti, drži da je u ljudskoj povijesti postojalo osam kultura. Među njima nema stvarnoga prožimanja jer je svaka u svojim izražajnim mogućnostima jedinstvena i neponovljiva. Kulture shvaćene kao organizmi imaju svoj životni vijek i predvidljive faze razvoja te se mogu uspoređivati. Spengler se služio povijesnim analogijama i morfološkom metodom koja omogućuje „dinamičko“ razumijevanje i ističe aktivnu ulogu organiziranosti percepcije, tj. preglednost ili jasnoću. Takvo je razumijevanje pregledni prikaz (sinopsis) fenomena, moć sažimanja kompleksnoga u jednostavan simbol. Spengler vidi formalne, strukturne srodnosti između različitih područja kulture te u tom svjetlu treba tumačiti njegove morfološke termine; „sudbina“, „duša“, „duh“, „rasa“, „rang“, „kultura“, „civilizacija“…Oswald Spengler (1880.-1936.), njemački filozof, povjesničar kultura i politički mislilac, član Njemačke akademije (Goethe institut), studirao je matematiku i prirodne znanosti na sveučilištu u Halleu. Studij je završio obranom doktorske disertacije iz filozofije (Heraklit).Stranica: 240+312+120+92+84Dimenzije: 13 x 19 cmJezik: ZAGREBPismo: LatinicaStanje: Nova knjigaUvez: MekiGodina: 2019