Onore de Balzak :Rođaka Beta

Portret iz 1820. (Achille Devéria)Djetinjstvo je proveo na imanju svojih roditelja, radeći poljske radove. Od svoje sedme do četrnaeste godine dane provodi na koledžu Vendome, nikad nije vidio roditeljski dom. Njegov život u ovom samostanu nije nimalo sretan. On, koji je navikao na slobodan odgoj, morao se pokoravati strogim propisima ovog poluvojničkog, poluredovničkog učilišta, živjeti između četiri zida, sjedeći na klupi. Umjesto školskih obaveza, prepustio se svojim unutarnjim snovima. No, s dvanaest godina probudile su se njegove književne sposobnosti. U četvrtom razredu stekao je reputaciju književnika. Ovaj učenik, najviše kažnjavan u razredu, postaje strastveni čitač. Ništa se nije činilo nedostupnim inteligenciji ovog čudesnog djeteta koje je čitalo djela svih vrsta, povijesna, filozofska, znanstvena, književna. Čak je sa zadovoljstvom čitao i rječnike. Školovanje nastavlja u rodnom gradu.[2] Balzac se preselio živjeti u Pariz 1814. kada je njegov otac tamo premješten. Njegovo pohađanje Pravnog fakulteta u Parizu poklopilo se s početkom francuske restauracije. Upuštao se u razne poslovne pothvate koji su mu umjesto zarade donosili samo gubitke i dugove. Bio je tiskar, izdavač, pisaći stroj, vlasnik novina. Propao je posao s ljevaonicom slova i tiskarom. Nakon tog financijskog kolapsa dugovi će ga pratiti do kraja života.[2]Stranica: 496Jezik: BeogradPismo: LatinicaStanje: OdličnoUvez: TvrdiGodina: 1977