NOTNI ZAPIS LJUBAVI - Daphne Kalotay

Roman prekrasno pokazuje kako glazba brzo ili sporo teče, note mogu ići gore ili dolje, a svaka simfonija ima svoje uspone i padove, baš kao što ih sadržava i svaki život

Originalni naslov: Sight Reading, Daphne Kalotay
Notni zapis ljubavi, Daphne Kalotay

Prošlo je dvadeset godina otkad su se Remy, studentica bostonskog konzervatorija, Nicholas uspješni skladatelj te Hazel, njegova prekrasna supruga, sreli. Dvadeset godina otkako im je taj susret promijenio život i dvadeset kako se svatko od njih bori sa svojim demonima.

Roman započinje prologom u kojem srednjovječna žena, zadovoljna zbog smjera u kojem joj je napokon život krenuo, ne susretne osobu koja joj je prije dvadeset godina razorila brak. Priča odmah odlazi u 1987. godinu na sam početak gdje upoznajemo Hazel i Nicholasa u prvim danima njihova braka. Nicholas je “čudo od djeteta”, svjetski virtuoz i već u svojim tridesetim godinama predaje glazbu po svjetskim konzervatorijima, a Hazel ga, kao dobra supruga, prati na svakom od tih putovanja. Kad Nicholas prihvati posao na bostonskom konzervatoriju, njih oboje nije bilo svjesno kako će im to biti zadnji dani braka jer Nicholas se zaljubljuje u studenticu Remy.

Kako roman odmiče, priča se dijeli na tri dijela, a sa svakim dijelom priča obuhvaća nekoliko godina vremenskog razdoblja u kojem se likovi mijenjaju i razvijaju. Nicholas je osoba koja je vjenčana za svoj posao, boem koji živi samo za glazbu. Kao mlada osoba postao je osoba poznata u svijetu glazbe, poštovana od strane kolega, zvijezda u usponu. Emocionalno ne pokazuje nikakav interes, ali nakon otkrivanja traumatičnog iskustva iz djetinjstva postaje jasno zbog čega se tako ponaša. On jednostavno proživljava život između nota, a najveći strah mu je taj da neće dovršiti svoje životno djelo.

Remy, s druge strane, do kraja romana iz sigurne i ambiciozne djevojke prelazi u osobu koja se osjeća kao “druga violina”, uvijek u sjeni, prihvaćajući ono što joj je poznato i ne trudeći se pokrenuti i težiti prema nečem novim i boljem za sebe. Njen osjećaj da je razorila jednu obitelj prati je kroz cijeli brak s Nicholasom, te je uvijek u strahu kako će se to dogoditi i njoj. Njena strast prema glazbi je izgubljena i to će se promijeniti tek na zadnjim stranicama romana kad nađe Nicholasovu simfoniju.

Najveću promjenu doživljava Hazel. Dok se na samom početku čini kao nesigurna osoba, uvijek u drugom planu te si ne može oprostiti izgubljeni brak i krenuti dalje, kasnije prerasta u samosvjesnu ženu koja uživa u životu i malim stvarima kojoj je život daje. Ona i u romanu prelazi fizičku promjenu zbog bolesti, ali čim prihvati svoj život onakav kakav jest, sa svim usponima i padovima, doživljava transformaciju, kako iznutra tako i izvana.

“Neobično je bilo to što joj je više pristajala nova koža. Bila je lijepo blijeda,čista i svježa. Godili su joj njezin izgled i trenutačni život. Napokon je postala osoba koja je trebala biti.”

Svi osjećaji koje likovi proživljavaju: ljutnja Hazel i njena bol pa onda i bolje razumijevanje njenog puta prema opraštanju, frustracija Remy i žalost zbog stanja u kojem se nalazi pa njeno otkrivanje istine o Nicholasovim osjećajima, te Nicholasova emocionalna nezrelost do trenutka dok nije osjećao krivnju, strah i žaljenje zbog svojih postupaka, autorica kombinira s glazbom te u nekim dijelovima čitatelj bolje razumije lik kroz opis glazbe nego da lik sam govori o vlastitim osjećajima. Kalotay fantastično upotpunjuje njihova umijeća (Remyinu i Nicholasevu glazbu, te Hazelino umijeće razumijevanja umjetnina) kad se likovi ne mogu izraziti riječima.

Tempo ovog romana prekrasno pokazuje kako glazba brzo ili sporo teče, note mogu ići gore ili dolje, a svaka simfonija ima svoje uspone i padove, baš kao što ih sadržava i svaki život.

“Stvar je naime u pronalasku vremena. U našim životima – ne samo na papiru. Znate ako se ponekad čini da sve ide ubrzano naprijed,a potom je sve mirno i nepokrenuto?Kako se ponekad osjećamo da smo zapeli u vremenu,ili samo klipšemo iz jednog dana u drugi – a zatim se čini kao da nas je vrijeme iznenada preteklo ili nas požuruje,previše brzo? To je tempo. To je ono što mi izražavamo.

Ne samo kako brzo ili kako sporo teče glazba. Riječ je o tome kako brzo i sporo teče život.”

Bez obzira na sva događanja, glazba struji kroz ovaj roman, kroz svaki dio života likova, a njihovi osjećaji, misli i ponašanje ucrtavaju se u crtovlje i stvaraju savršenu simfoniju života.