Neumorni bas

Smiljka Isaković, Ivica Petković: Neumorni basNa prijelazu iz renesanse u barok, krajem 16. stoljeća, skladatelji odbacuju kontrapunktski stil i drže se pretežito harmonijskog oblikovanja glazbenog toka. U to je vrijeme harmonija bila vrlo jednostavna, pa su umjesto mnogih nota u pratećim glasovima pisali samo bas liniju i stavljali odgovarajući harmonijski kod. Tako snimljena dionica najčešće se izvodila na čembalu, koje je gotovo kontinuirano pratilo izvođenje skladbe, pa je ta praksa nazvana basso continuo ("kontinuirani bas"). U početku je uz čembalo basovsku liniju mogla udvostručiti i lutnja, teorba ili neka vrsta portativnih orgulja. Kasnije se u instrumente u odgovarajućem bas registru uključuju fagot, violu da gamba, kontrabas i violončelo.Vježbe iz drugog dijela ovog praktikuma dane su uglavnom u obliku rečenica i točaka, koje čine sastavni dio većih glazbeno-formalnih cjelina (u navedenim su primjerima najčešće razni oblici pjesme, barokni dvodijelni oblik, sonata i dr.). U početnim vježbama moguće je u obliku pisanog zadatka napisati harmonijsku pratnju vodeće melodijske linije na temelju označenog basa. Kasnije ćemo na temelju šifre svirati pratnju vodeće melodijske linije, da bi s vremenom kodirani akordi zaživjeli figurativnim tonovima i oponašanjem motiva solo dionice. Na kraju se daju varijante kako instrumentalisti (flautisti, violinisti i dr.) oplemenjuju vodeći glas dekorativnim figurama i stvaraju ornamentalno višeglasje.Stranica: 155Dimenzije: 20x27Jezik: BeogradPismo: LatinicaStanje: Nova knjigaUvez: MekiGodina: 2024