Mihovil Krušlin

Mihovil Krušlin, najznačajnija slikarska pojava prigorskog kraja prve polovice 20. stoljeća prisno je prijateljevao s prirodom i njenim tajnama, otkrivao ju je u sutlanskim i savskim vrbicima, raslinju, osamljenim stablima, razlivenim vodama, snijegu. Po svom karakteru tih i osjećajan, pejzažom je nadogradio svoju ličnost i zanos, doživljavao ga u svoj poetičnosti, likovno ga transponirajući u blage kolorističke efekte. Tako su nastali izuzetni akvareli, crteži i ulja, pejzaži malih kontrasta čiste netaknute prirode, bez čovjeka koji bi je mogao narušiti. (iz monografije Krušlin)

Rodio se 4. rujna 1882. u selu Ključ (Brdovečki) kraj Zaprešića, u brojnoj, seljačkoj obitelji. Imao je petero braće i sestara, a cijelu obitelj prehranjivao je otac, samouki zanatlija. Već kao dječak bio je nadaren za crtanje i pisanje pjesama. S petnaest godina odlazi u Zagreb gdje je izučio stolarski zanat, a prvu slikarsku pouku, sticajem okolnosti, besplatno je dobio od slikara Jose Bužana.

1903. na besplatnom tečaju kod Crnčića i Čikoša uči slikanje, ponajviše u tehnici akvarela.

1909. s profesorom Crnčićem i kolegom Ljubom Babićem slikaju triptih Pogled s Plasa, kojeg su slikali na Plasu iznad Bakra, u pejzažu. Panorama je to Kvarnerskog zaljeva, mora cijelog Hrvatskog primorja, od Istre preko Osora do Bakra. Slika je izložena 1910. u Umjetničkom paviljonu i izazvala je veliko zanimanje likovne kritike i publike.

Usprkos tegobnom životu (prehranjivao se slikanjem portreta, restauriranjem starih slika i prodajom pejzaža) Krušlin je ustrajao i nakog četiri godine (1911.) s izvanrednim uspjehom završio studij na zagrebačkoj Višoj školi za umjetnost i obrt. Iste godine s profesorima Crnčićem i Ivekovićem boravi na Velebitu, slika divljinu planine, gole vrleti, klisure.

Tijekom boravka u Parizu 1912. posebno ga prijateljstvo veže uz slikara Miroslava Kraljevića.

Za njegov slikarski rad najveće je značenje imao Salon Ulrich u kojem je od 1910-1930. izlagao svake godine i zahvaljujući tome postao je omiljeni slikar zagrebačke publike.

Rano se povukao iz grada u prirodu, selo, osamu. Prroveo je život bez službenih potpora i nagrada, priklonio se anonimnosti, jer prirodom svoga temperamenta nije mogao drugačije. Slikao je neumorno i obogatio hrvatsko pejzažno slikarstvo prve polovice 20. st. s oko 2500 radova.

Zadnjih godina života istaknuo se i kao vrstan likovni pedagog predavajući likovni odgoj na Osnovnoj školi u Šenkovcu.

5. lipnja 1962. umro je Mihovil Krušlin, pokopan je na mjesnom groblju u Laduču.
Stranica: 240
Jezik: hrvatski
Stanje: Vrlo dobro
Uvez: Tvrdi
Godina: 2010