LJUBAVOLOGIJA - Bruno Šimleša

Meki uvez
Godina 2016.
Stranica 270
Sretne Riječi - Zagreb
Novo i dopunjeno izdanje

U zadnje vrijeme svi imaju mišljenje o nekoliko stvari: ulasku Hrvatske u Europsku uniju, Porinu kojeg je dobila Jelena Rozga i knjigama Brune Šimleše.

Mišljenja o "Ljubavologiji" se kreću od onih koji smatraju da im je knjiga pomogla da preslože neke stvari u vlastitom životu i da prihvate odgovornost za vlastite živote, do onih koji smatraju da ih život, lik i djelo ovog autora osobno ugrožavaju i da im se kupnja knjige silom nameće, dok se oni svim silama bore protiv toga, kako bi samima sebi i svojoj okolini, pokazali da je ono što Bruno Šimleša prodaje zapravo gusta magla.

Eh sad, ja se sjećam da me na čitanje knjige privukao divan book trailer i da su me objavljeni ulomci vukli na daljnje čitanje. Ono čega se ne sjećam jest da mi Bruno Šimleša lupa na vrata stana i urla: "Hoćeš li ti više kupiti tu knjigu?"

"Ljubavologiju" sam pročitala prije nekoliko mjeseci. Od tada sam je posudila nekolicini ljudi različitih profila, stupnjeva obrazovanja, bračnih statusa i financijskih mogućnosti. Činjenica da sam posuđivala tu knjigu govori da vjerujem da bi svaka od tih osoba u njoj mogla pronaći nešto što bi joj pomoglo u njenom osobnom razvoju, u poboljšanju kvalitete odnosa koje ta osoba njeguje ili, jednostavno, u oslobađanju od nekvalitetnih veza.

Bruno Šimleša u "Ljubavologiji" govori da svaki kvalitetna veza počiva na pretpostavci da osobe koje ulaze u tu vezu imaju zdrav odnos prema samima sebi. Govori da treba znati kada izaći iz nezadovoljavajućeg odnosa i da unutarnje zadovoljstvo i životnu sreću ne treba tražiti u drugim ljudima, nego u sebi. Da, Bruno Šimleša nije otkrio toplu vodu, nije sam samcat u privatnosti svog prašnjavog laboratorija dokučio formulu za to kako trebamo živjeti svoje odnose ili kako živjeti bez njih.

Bruno Šimleša je, poučen svojim bogatim, iako ne pedesetogodišnjim iskustvom u "Ljubavologiji" objedinio neke jednostavne istine, kojih je većina ljudi instinktivno svjesna, ali ih je ponekad teško prihvatiti: da ne trebamo tražiti na drugom mjestu ono što sami sebi možemo i trebamo pružiti, da spašavanje odnosa koji su se sveli na to da se svako toliko spašavaju nije najpametniji način da utrošimo svoje, ionako kratko vrijeme na ovoj zemlji i da razvod nije kraj svijeta.

Ono što je najzanimljivije i najpoticajnije jest činjenica da "Ljubavologija" ne daje upute kako silom pronaći partnera koji će nam odgovarati ili kako od postojećeg napraviti ono što mi mislimo da bi trebao biti, već nam jednostavno govori da partnerska ljubav nije preduvjet za nečiju sreću, niti je njezin vrhunac.

Zato smatram da bi "Ljubavologija" mogla biti podjednako korisna i ljudima u vezi i onima koji se dugo muče u nezadovoljavajućim odnosima, u ime neke ljubavi koja je to odavno prestala biti.

Ja sam u životu imala tu sreću da mi je netko rekao stvari o kojima se govori u "Ljubavologiji" mnogo prije nego što je ista vjerojatno bila u planu. Ali oko sebe vidim dosta ljudi koji nisu imali tu privilegiju. U upornom pokušavanju da svale krivnju za svoja nezadovoljstva na bivše i sadašnje partnere, roditelje, djecu ili prijatelje, odbijaju uvidjeti da to vrijeme mogu produktivno iskoristiti za vlastiti napredak i življenje ljubavnih odnosa koji nisu nužno partnerski.

"Ljubavologija" u nekoliko poglavlja obrađuje više vrsta ljubavnih odnosa. Najveći dio knjige se odnosi na partnerske odnose, jer se, kako sam autor kaže, pod ljubavni život često pogrešno podrazumijeva partnerska ljubav i zato što se oko tih odnosa lomi najviše koplja (nisam ga citirala, ali mislim da je smisao njegove izjave tu negdje).

Šimleša u "Ljubavologiji" jasno, precizno i nadasve strpljivo vodi čitatelja kroz ljubavne odnose u kojima se i sam našao, ili je, poučen iskustvima drugih ljudi, naučio nešto o istima. Ne razmeće se nerazumljivim riječima, niti slaže kilometarske rečenice koje bi zamorile i ove naše domaće salonske intelektualce. Uostalom, svrha "Ljubavologije" i nije pokazivanje autorove intelektualne superiornosti.

Knjigu preporučujem svima koji žele poboljšati kvalitetu ljubavnih odnosa koje žive ili žele otkriti ljubav izvan odnosa s drugim ljudima. Da, "Ljubavologija" može pomoći, može nam otvoriti neke nove vidike ili nas jednostavno podsjetiti na stvari koje već znamo: da zaslužujemo biti voljeni i da ljubav ne treba uporno i mahnito tražiti na mjestima na kojima je ne možemo dobiti.

Teško je knjigu poput "Ljubavologije" sažeti u nekoliko redaka. Da se to može, već bi sam Šimleša našao način da to učini. Uglavnom, preporučam da pristupite "Ljubavologiji" bez predrasuda. Ako smatrate da mudra osoba ne mora nužno biti polusenilni starac koji drhtavom rukom lupa po tastaturi ispisujući svoje velebno životno iskustvo, ako smatrate da se od sretnih ljudi može više naučiti nego od onih koji u svemu nalaze razlog za prigovore i nezadovoljstvo, "Ljubavologija" bi mogla biti prava knjiga za vas.

Ako pak smatrate da je autor stekao neslućeno bogatstvo u prodaji one iste guste magle s početka ove recenzije, znajte da smo vas čuli. Ne želite i nećete kupiti ni čitati "Šimlešologiju" od gospodina "Ljubavologa". To je vaš stav i vaše pravo, ali zaboga, morate li koristiti svaku bogovetnu priliku da ga rastrubite na sva zvona i da istaknete svoju intelektualnu i duhovnu "superiornost" nad onima koji smatraju da im ta knjiga može biti korisna?

Ja osobno, dajem ovoj knjizi ocjenu pet, jer unatoč tome što se "ljubavolog" u nekim dijelovima ponavlja i tome što je "prerazumljiv", smatram da nam knjiga uistinu može pomoći da bolje sagledamo odnose u kojima smo se našli ili ćemo se tek naći. Šimleša je u svojim savjetima konkretan, iskren i realan. I svaka mu je rečenica na mjestu.