SJEVEROZAPADNI VJETAR, MOON SHADOWS i MOGUTI + plakat, BAŠIĆ

Prodajem komplet knjiga slikovnica „Sjeverozapadni vjetar: O vilenjacima i elementarnim bićima sjeverozapadnog dijela Medvednice pa do Samoborskog gorja", bogato ilustrirano u boji prvo hrvatsko rasprodano izdanje kultnog fantasy djela kojeg više nema u prodaji i „Moon Shadows" aka „Mjesečeve sjene: O vješticama i pričama noćnih sati, sjeverozapadnog dijela Medvednice i Samoborskog kraja" i „Moguti: Zaboravljene priče čuvara turopoljskih lugova", autor Zdenko Bašić + veliki plakat izložbe u galeriji Klovićevi dvori 2018.,

scenarij i crtež: Zdenko Bašić,
broj stranica: 88, 121 i 40,
uvez: tvrdi uvez,
format: 23 x 31 cm i 23,5 x 28,7,
izdavač: Planetopija i Novi Forum, Zagreb,
godina izdanja: 2011., 2023. i 2024.

Komplet knjiga je očuvan u odličnom stanju, na zahtjev šaljem i dodatne fotografije. Sve zajedno u kompletu za 249€.
Na poklon pri kupnji kompleta možete se dobiti knjiga slikovnica „Zlatarovo zlato", bogato ilustrirano u boji prvo hrvatsko izdanje kultnog povijesnog romana, autorski tim Tanja Konforta i Zdenko Bašić s original propadajućim bookmarkom.

Preuzimanje na adresi u Zagrebu, a za ostatak Hrvatske šaljem poštom ili preko Tisak kioska tj. kako se već dogovorimo.
Postoji mogućnost slanja u inozemstvo.
Obećajem vrhunsko pakiranje i zaštitu knjiga kako bi se iste zaštitile, a izbjeglo oštećenje prilikom transporta i tijekom uobičajene manipulacije pošiljke.
Plaćanje uplatom na tekući račun ili pri primopredaji.
Kontaktirati me molim Vas možete u inbox i/ili na +385 99 230 94 15, pogledajte i druge moje oglase, hvala lijepa.

SJEVEROZAPADNI VJETAR, opis:
Nekad je noć pripadala bićima mraka, jagarima, kvatrima, mrakima... Nekad je cvijeće pripadalo vilama. Nekad su ljudi poštovali ono što ne razumiju i ne umiju. A vjetar je pričao i jednima i drugima. No, danas ga rijetko tko čuje. Ljudi su se zaglušili bukom koju prave, a bića noći su pred njom pobjegla, izblijedila pod uličnom rasvjetom. Tek rijetki od njih su se zadržali i motre na nas noću iz guštare zaboravljenog vremena. Srećom po nas, jedan dječak još čuje što vjetar zbori. Vjetar sa sjeverozapada nosi mu priče s Medvednice i Samoborskog gorja. Čujete li ih?

Fantastični svijet vila i vilenjaka te ostalih tajanstvenih bića koja izviru iz predaja s prostora sjeverozapadnog dijela Medvednice i Samoborskog gorja konačno je zabilježen riječju i ilustracijom zahvaljujući Zdenku Bašiću koji je u ovu knjigu pretočio doživljaj priča koje su mu u djetinjstvu pričale bake. Ovaj svijet nadasve je začuđujuć, pomalo strašan, ali istovremeno topao i prisan, pun neke sigurnosti koja se veže ne samo uz vrijeme djetinjstva već uz doba kada je "svijet još bio mlad" i kada su ljudi "poštovali ono što ne razumiju i umiju". Knjiga zanimljiva starijoj djeci, a također i odraslima.

MOON SHADOWS aka Mjesečeve sjene, opis:
Svojim vrhunskim ilustracijama, koje su rezultat računalne grafike, kostimografije, crteža i fotografije (u suradnji s fotografkinjom Ivom Lulić) Bašić je ponovno oživio obiteljsku usmenu predaju ali ovoga puta, kao u virtualnoj šetnji, čitateljima je omogućio doživljaj u kojem gotovo da je moguće dodirnuti etnografske elemente i predaju o vješticama područja sjeverozapadnog dijela Medvednice i Samoborskog kraja.

"Mjesečeve sjene" otkrivaju čitateljima mjesta na koja Mjesečeva svjetlost noću ne dopire, koja istodobno bude nostalgiju i strahopoštovanje i na kojima glavnu riječ vode vještice, copernice, vragovi, mure, jankići, nevidinčići, baukači i druga bića tame i vraćaju ih u vremena kad je čovjek bio jedno sa sobom i jedno s prirodom.

Iz knjige:
Mnogo je priča i vjerovanja o vješticama. Njihove tajne tu su od davnina - dok su ljudi bili još mladi, a kraljevstva još nisu postojala. U ta davna vremena jedino božanstvo koje su ljudi poznavali bila je Majka Zemlja – neprikosnovena vladarica koja je davala i uzimala život. Njezine su kćeri dobro poznavale njezine zakone i jezik. One su bile velike svećenice koje su svojim umijećem liječile, ali i ljudima tumačile naum velike Majke.

No ta vremena nisu potrajala. Stigli su ratnički narodi koji su otkrili željezo. Veliku su Majku svrgnuli s prijestolja. Njezino su svećenstvo prognali, a Zemljom su zavladale glava okrunjena blještavom krunom te željezna šaka i sablja.

Ponižene i prognane, vješte tumačiteljice drevnih mudrosti skrile su se u tajna skrovišta odakle su u tajnosti nastavile činiti ono što su najbolje znale. Mnoge od njih, ljutite i prestrašene, svoju su mudrost predale silama tame i čarale su kako bi se obranile od novog doba koje je zavladalo svijetom koji ih je nazvao vješticama..

***

"Poput jurjevskog vrtlara na oživjelim će obezglavljenim stranicama utraviti čudesnu gormiku koja će procvjetati žuto-ljubičastim cvjetovima i otključati vilinska vrata za prolaz u svijet u kojem nitko ne uzima što mu nije dato. U kojem hitnuta jabuka tjera strvinare, zakopano blago pronalazi djelitelja, prlitava žerava razgoni kletvu, zavitlano rublje uzjahuje dan, peludni oblak pomlađuje duh.
I najzad uspostaviti blagoslovljen poredak i vilinskoj, četvrtoj dobi tišine."
Lidija Bajuk

MOGUTI, opis:
Uz bogatu kršćansku tradiciju u narodu još uvijek preživljavaju vjerovanja u nadnaravno, u sile prirode koje je čovjek personificirao, kojih se boji i koje štuje. Te sile nikad nisu sasvim dobre ili sasvim loše, njihova je priroda dvojna, a kako bi se držale u ravnoteži, čovjek im mora udovoljavati. Takvo je vjerovanje u MOGUTA. Lik moguta veže se uz prirodu, uz hrast, uz vremenske prilike, uza životinje. U prvoj polovici 20. stoljeća dr. Drago Chloupek je u sklopu Škole narodnog zdravlja Andrije Štampara mnogo vremena provodio na terenu u Turopolju, zainteresirao se za narodni život i zapisao neke običaje i vjerovanja. Istražio je i vjerovanje u moguta.

Mogut je ponajprije seoski zaštitnik. Nitko ga ne poznaje, ali svi znaju da postoji i bdi nad selom kao viša sila. Postoje priče da su Turopoljci tu i tamo znali susresti moguta. Spominjali su da se mogut može pretvoriti u ribu, prasca ili u zmaja. Inače se pojavljuje u svom ljudskom obliku, kao visoki čovjek sa starinskim turopoljskim šeširom, u dugoj čoji, naslonjen na hrast. Za moguta kažu „mogut žir donese i odnese“. Tu se naglašava dvojnost njegova karaktera: on daje, ali i oduzima, nagrađuje i kažnjava. Veže ga se uz dobar ili loš urod, uz munje, vjetrove, grmljavinu. To ovisi o čovjeku. Ako ga se štuje i udovoljava mu, onda će on ljudima biti dobar i brinuti se za njih. Poznata priča vezana je za turopoljsko svinjogojstvo koje je često ovisilo o urodu žira. Ako ga nije bilo dovoljno, Turopoljci su se sa svojim stadima selili sve do Kupe, do Ivanić Grada i Čazme.
Na tim putovanjima znali su susresti kakvog nepoznatog čovjeka. Kad bi mu se požalili, rekao bi im: „Ide v redu. Idite zutra pak iskati žira. Samo najte nikak tuči belu svinju.“ Sutradan bi se u stado umiješala bijela svinja i sve ostale pojurile bi za njom, a ona bi ih odvela do žira. Mogut je važan faktor seoskog života. Ne traži drugo nego da su ljudi pošteni i da se s njim dobro postupa. I tu leži njegov smisao. Uzajamno razumijevanje i skladan suživot. Ljudi u Turopolju nekoć su živjeli u velikim obiteljskim zadrugama – samodostatnim cjelinama u kojima je svaki pojedinac imao svoju ulogu i radilo se za dobrobit zajednice.

Sve je funkcioniralo po strogo utvrđenim pravilima, godišnje radnje i običaji odvijali su se po unaprijed utvrđenom i naučenom uzorku, a čovjek je živio u skladu s prirodom. Živio je s prirodom i od prirode, od nje je uzimao i učio, objašnjavao si prirodne pojave pridajući im ljudske osobine, pripisujući im čarobnu moć, oblikujući vjerovanja i praznovjerja. Danas je sve to prepušteno zaboravu, a možda ne bi bilo naodmet ponovo ispričati priče, osvijestiti neraskidivu vezu čovjeka i okoliša, prošetati šumom, susresti moguta…

HRAST JE KROV, HRANA, LIJEK I HRAM

Zdenko Bašić priznati je hrvatski likovni umjetnik i autor.
Svoj je talent osvjedočio brojnim domaćim nagradama kao i suradnjom s prestižnom nakladničkom kućom Carlton iz Velike Britanije.
U "Sjeverozapadnom vjetru" u kojem ovaj puta potpisuje uz likovni dio i tekst, svoj je osobni, unutarnji stvaralački poriv prožeo pričama koje su mu u djetinjstvu pričale bake te uz iznimno snažne vizuale kreirao svojevrsni intimni spomenar ne samo svojeg djetinjstva već i sjeverozapadnog dijela Medvednice i Samoborskog gorja.
Uz istraživanje, pronalaženje i stvaranje raznih predmeta, tekstova, kostima, lutaka, fotografija i crteža stvorio je fantazmagoričan šumski svijet koji pod krošnjama krije iznenađenja, toplinu, opasnost i gorko-slatku radost odrastanja.

O autoru:
Zdenko Bašić rođen je 1980. godine u Zagrebu, gdje je završio Školu primijenjene umjetnosti i dizajna, Odjel grafičkog dizajna. Diplomirao je 2005. godine, uz priznanje za najboljeg diplomanta, na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.

Pored animiranog filma i režije, bavi se i ilustracijom te je dosad ilustrirao nekoliko autorskih knjiga za koje dobiva mnoga priznanja; nagradu Grigor Vitez za ilustraciju (2009. i 2014.), posebno priznanje za cjelokupnu realizaciju knjige (2011.) te književnu nagradu Kiklop za rad na autorskim knjigama Priča o čokoladi (2006.), Sjeverozapadni vjetar (2012.) i Mjesečeve sjene (2013.).

Nagradu za najboljeg mladog umjetnika mu dodjeljuje ULUPUH 2009. godine.

Dobitnik je dvije diskografske nagrade Porin; za najbolji videospot Žeđam (2010.) te za najbolje likovno oblikovanje za album Svijet glamura (2012.).

Za debitantski film Guliver (2009.) dobiva posebnu diplomu na Animateci u Ljubljani, na Danima hrvatskog filma osvaja glavnu nagradu Grand Prix i nagradu Oktavijan za najbolji animirani film te nagradu za najbolji kratki film na Libertasu – međunarodnom filmskom festivalu u Dubrovniku.

Za animirano-igrani film Vesla (2012.) dobiva Zlatnu medalju UNICA-e, svjetskog festivala neprofesijskog filma.

Svoje ilustracije izlaže na nekoliko samostalnih i grupnih izložbi u zemlji i svijetu, među kojima je i Biennale ilustracije u Bratislavi i Zagrebu, First Imam Ali International Painting Symposium održanom u Teheranu 2007, te selekcija BIB u Japanu, a 2017 otvara veliku izložbu “Vjetrove sjene”.

U Galeriji Kolvičevi dvori kao rezultat osvojenog Grand prix na 6. hrvatskom biennalu ilustracije – 2016.

Godine 2012. upisan je na Časnu listu IBBYja (International Board on Books for Young People Honour List), a 2009. ULUPUH mu dodjeljuje nagradu za najboljeg mladog umjetnika i doprinos ugledu ULUPUHa. Od 2017.

U suradnji sa Muzejem turopolja kao umjetnički direktor oblikuje “Perunfest” festival zaboravljenih narodnih priča i predaja. Festival okuplja umjetnike, preformere i stručnjake koje se bave legendama i mitovima koje u izravnnoj interakciji prezentiraju publici. Pritom istražujući suvremene načine i forme oživljavanja tradicionalnog pripovijedanja i prenošenja neverbalne kulturne baštine novim generacijama.

U suradnji sa izdavačem Spiritosom izdaje slikovnicu “Zlatarevo Zlato” koja postaje najtraženija slikovnica.

2020. izdaje “Moguti – zaboravljeni čuvari turopoljskih lugova” kojom osniva, u suradnji sa Muzejom turopolja Biblioteku zaboravljenih priča – Perunfest.

Više o autoru možete vidjeti na linku
http://gkd.hr/izlozba/zdenko-basic-vjetrove-sjene/