KAKO NAROD GRADI - Aleksandar Freudenreich

Autor Freudenreich Aleksandar
Izdavač Republički zavod za zaštitu spomenika kulture Zagreb
Broj stranica 344
Godina izdanja 1972
Dimenzije 21x29.5 cm
Mjesto izdavanja Zagreb
Pismo Latinica
Stanje Vrlo dobro
Uvez Meki

Kako danas narod gradi? S čim i s kojim materijalom narod gradi? Kavim tehnikama narod gradi? Kako izgleda narodna arhitektura 2017. godine? Ovo su samo neka do pitanja koje si postavljam četrdeset i pet godina od izdavanja knjige istraživanja “Kako Narod Gradi”, arhitekta Aleksandra Freudenreicha, u izdanju Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu.

Danas, kada svjedočimo sveobuhvatnoj i potpunoj urbanizaciji zemaljske kugle, brišući pritom granicu između sela i grada, kada su poništeni svi prepoznatljivi elementi ruralne i urbane kulture te gotovo u potpunosti iskorijenjeni tradicijski načini gradnje, a materijali i narodni običaji davno zaboravljeni, danas kada prirodno nestaje te više nego ikada trebamo novu riječ za prirodu koja govori i tumači o silno prisutnoj tehnologiji kao implicitnom konceptu, nitko se sustavno ne bavi temom ili fenomenom narodne gradnje.

Za početak bilo bi potrebno precizno odrediti što bi to danas narod i narodna gradnja mogli ili trebali biti? Ako pod narodom podrazumijevamo etnički homogenu zajednicu ljudi koja postoji u načelu na određenom zemljopisnom području, sa zajedničkim jezikom svih pripadnika, zajedničkim podrijetlom, tradicijom, kulturom i tradicionalnom politikom, te ako narod gradi kuće i prostore za stanovanje, koristeći raspoložive i svima dostupne izvore, materijale, sredstva i tradiciju gradnje, shvatit ćemo da je unutar ovog fenomena došlo do radikalne promjene u paradigmi.

Sveopća globalizacija društva, digitalizacija i infrastrukturna umreženost s jedne strane, te normizacija, prefabrikacija i standardizacija dobara i građevinskih materijala s druge strane, uvela je drugačije poglede na promišljanja naroda i njegove arhitekture. Ekologija, održivi razvoj, zaštita okoliša i zelena gradnja, potpuno su isključili mogućnost tradicionalne gradnje putem prirodnih izvora, direktnim korištenjem i gradnjom otvorenim resursima, svima dostupnim izvorima materijala i prirodnih sastojaka. Živimo u trenutku kada je postalo nelegalno, bespravno, energetski neučinkovito, ekonomski neisplativo i administrativno neprovedivo kuću misliti, arhitekturu projektirati i direktno graditi starim, “narodnim” tehnikama i materijalima.

Postavlja se pitanje gdje se i kako danas priskrbljuju, nalaze, osiguravaju materijali, sredstva i alati gradnje? Sve što se nekad u narodnoj gradnji nalazilo u prirodi, na mjestu gdje je narod obitavao, kopao, sadio, pilio, tesao, kalao, cijepao, mrvio, miješao, lijevao i mazao, danas narod kupuje predgotovljeno, dobro upakirano, sigurno i atestirano u trgovačkim centrima za gradnju. Od cementa do šljunka, cigli i bloketa, od drvenih letvi do lameliranih nosača, preko alu i pvc stolarije, žbuke, stiropora, preko keramike, laminata i gume, od epoxi do uljnih premaza, preko disperzivnih i vodenih otapala boja i namaza, baš sve se slobodno trži, kupuje i slobodno ugrađuje.