Grammatica Illyricae juventuti Latino, Italoquae sermone instruendae a

Josip Jurin: Grammatica Illyricae juventuti Latino, Italoquae sermone instruendae accommodata. Studio ac labore patris Josephi Giurini ..., cui in fine additur index eorum quae in hac grammatica continentur = Slovkigna slavnoj slovinskoj mladosti diackim illirickim, i talianskim izgovorom napravglena s’ naukom i trudom o. Jozipa Giurina ... u koj na svarhi kaxe cislo od sviju koja se u gnoj uzdarxe.Franjevac Josip Jurin rođen je 16. listopada 1730. u Primoštenu. Nisu sačuvani podatci o njegovu djetinjstvu, a vjerojatno je gramatičku školu i teologiju završio u zadarskome sjemeništu. Zaređen je 1753. godine. Novicijat je završio na Visovcu, a potom je slušao predavanja iz filozofije u Živogošću. Već je 1756. godine kao svećenik član splitskoga samostana na Dobrome. Jurinovo se ime ne pojavljuje u franjevačkim kronikama od 1756. do 1765. godine, pa se pretpostavlja da je u to vrijeme boravio na školovanju u Italiji, kako su naveli njegovi biografi i kako mu je to napismeno dopustio provincijal. Na Visovcu je 1765. djelovao kao „magister juvenum”, a od sljedeće je godine do svoje smrti boravio u Samostanu svetoga Lovre u Šibeniku, u kojemu je poučavao samostanske đake, bio gvardijanov zamjenik, a višekratno zamjenjivao i primoštenskoga župnika. Josip Jurin umro je 10. ožujka 1801. godine u Šibeniku.Jurinov pedagoški rad na Visovcu i u Šibeniku razlog je nastanku njegovih djela. Grammatica Illyricæ juventuti latino, italoquæ sermone instruendæ accomodata (Slovkinja slavnoj slovinskoj mladosti dijačkim, iliričkim i talijanskim izgovorom napravljena), objavljena u Veneciji 1793. godine, nastala je kako bi autor svojim učenicima olakšao učenje latinskoga, hrvatskoga i talijanskoga jezika. Opsegom skromnu gramatiku hrvatskoga jezika Jurin najavljuje u 17 nota, tj. bilježaka, u kojima razlaže sklonidbu imenica po vrstama i rodovima, potom govori o pridjevima, zamjenicama, brojevima i prijedlozima. Spominjući lokativ i instrumental kao slavenske jezične posebnosti, Jurin se poziva na naturaliziranoga Dubrovčanina, Talijana Ardelija Della Bellu, autora gramatike Istruzioni grammaticali della lingua illirica dodane kapitalnomu rječniku Dizionario Italiano, Latino, Illirico (1728.). Usporedbom dviju gramatika vidljivo je da je Della Bella Jurinu poslužio kao izvor koji je autor Slovkinje preradio i skratio, no nije ga u svemu slijepo slijedio. Jurin svojom gramatikom pridonosi kontinuitetu opisa hrvatskoga jezika. Njegovi leksikografski zahvati, ponajprije njegove novotvorenice, vrijedan su prinos leksičkomu fondu hrvatskoga jezika.Stranica: 461Dimenzije: 11x17Jezik: VenecijaPismo: LatinicaStanje: Vrlo dobroUvez: MekiGodina: 1793